Udomiteljstvo je za ljude velikog srca

Foto: Elvis Kralj
Autor: Elvis Kralj

Na samom početku priče o udomiteljstvu treba progovoriti o siromaštvu koje je među romskom zajednicom učestala pojava. U  romskim naseljima većina obitelji iz dana u dan “jedva krpa kraj s krajem”, ali ako u obitelji sve funkcionira, bez obzira na tešku materijalnu situaciju, dijete još uvijek ima uvjete za normalan razvoj. U onim slučajevima gdje takvo stanje uzrokuje pojavu različitih oblika ovisnosti, primjerice alkoholizma ili konzumiranja droga, a koje za posljedicu imaju zanemarivanje djece, pa čak i nasilje u obitelji, dolazi do aktiviranja socijalne službe. Socijalni radnik nadzire i prati tu obitelj, a temeljem njegovog izvještaja na sudu za maloljetnike može se pokrenuti postupak u kojem sudac može donijeti rješenje o oduzimanju djeteta iz obitelji. Često su to teški slučajevi u kojima roditelji ostaju čak i bez roditeljskog prava.  Tako se otvara mogućnost za posvajanjem djeteta pri čemu želim istaknuti da bebe i mlađa djeca imaju daleko veću šansu da budu posvojena u odnosu na stariju djecu.

Budući da radim kao pomagač u nastavi za romsku djecu, svakodnevno sam u kontaktu s djecom. To mi omogućava da sagledam bogatstvo dječje duše i potencijale za razvoj baš svakog djeteta. Bez obzira na to što veliki broj djece nema podršku obitelji, oni uče čitati, pisati, uče matematiku, razvijaju logiku, a kada to gledate neminovno se zapitate kakav bi tek napredak bio da imaju barem malu roditeljsku podršku. Prije desetak godina intenzivno sam o tome razmišljao. Gledao sam djecu kako dolaze do četvrtog ili petog razreda i onda odustaju od školovanja. Trajni ožiljak na srcu ostavio mi je dječak koji je bio iznimno nadaren za matematiku, ali na kraju je odustao od škole, završio u kriminalu i u popravnom domu. On bi i dan-danas bio u maloljetničkom zatvoru, ali kada su ga jednom prilikom pustili kući za praznike,  više se nikada nije vratio. Razmišljao sam što bi bilo kada bih ja uzeo takvo dijete u svoj dom i pružio mu ljubav te omogućio uvjete da ostvari uspjeh. To bi bio naš zajednički uspjeh. Odlučio sam razgovarati sa socijalnom radnicom koja me saslušala, objasnila mi mogućnosti za posvajanje ili udomljavanje i uputila me na edukaciju. Nakon toga sam dobio mogućnost da udomim bolesnu romsku djecu na koju je teška životna situacija ostavila posljedice blage mentalne zaostalosti. Puno sam radio s njima i evo sada imam maturanta Ivana, a kada je došao kod mene imao je osam godina. Senada je došla u našu obitelj kada je imala tri mjeseca, a sada je drugi razred srednje škole. Brendon, koji ima problema s vidom i koji je nešto kasnije krenuo u školu, sada je u sedmom razredu i odličan je učenik.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Izvor: phralipen.hr

0