Mijenja se percepcija Roma u Istri

Ibrahim Punušković: “U Istri živim od 90-ih godina i tu nisam doživio uvrede zbog pripadnosti nacionalnoj manjini”
Foto: DW/P. Gregorović
Autor: Paulo Gregorović

Ibrahim Punušković je nogometni sudac, Almir Ademi kuhar u istarskom restoranu, a njegov otac Naser Ademi radnik u brodogradilištu Tehnomont. Svojim angažmanom oni ruše predrasude o životu i radu Roma u Istri.

Obitelji Punušković i Ademi građani su Vodnjana gdje desetljećima živi velik broj Roma. Prema posljednjem popisu stanovništva, iz 2011. godine, tu je boravilo 299 Roma, a što predstavljalo 4,9 posto od ukupne populacije. Istina, u Puli je živjelo više njihovih sunarodnjaka (443), ali je njihov udio bio minoran, tek 0,8 posto stanovništva. Broj Roma se desetljećima povećavao u Istri. U prvom desetljeću novog tisućljeća povećan je za 43 posto, a u Puli i Vodnjanu smjestilo se 86,5 posto svih istarskih Roma. Rast populacije se nastavio i u drugom desetljeću 21. stoljeća, a onda dolazi do naglog preokreta.

Manje romske djece u školi

Corrado Ghiraldo, ravnatelj Osnovne škola Vodnjan kaže nam da su 2011. godine imali 55 učenika Roma, u školi gdje je bilo ukupno 350 polaznika. “U sadašnjoj školskoj godini je ukupan broj učenika i dalje 350, ali je Roma svega 12”, dodaje ravnatelj. On kaže da je mnogo romskih obitelji otišlo u razvijenije zemlje Europske unije kada je i Hrvatsku postala članica. Međutim, navodi kako se jedna obitelj ubrzo vratila u Vodnjan, nezadovoljna zatečenim u Njemačkoj.

U Istru su prvi Romi počeli dolaziti kasnih 1960-ih godina

Riječ je o obitelji Nasera Ademija koja se odselila 2016. godine, ali se već nakon mjesec dana vratila. On nam je kaže da je otišao na osnovu priča i obećanja koje je dobio od obitelji koja se tamo odselile. “No, u Njemačkoj nismo imali ni smještaj ni posao. Tamo se ne živi ništa bolje nego u Vodnjanu i odlučili smo se vratiti. Tu me čekao posao i moja kuća. Uz to, hrvatski smatram svojim jezikom, a Hrvatsku svojom domovinom”, kaže nam Naser Ademi. Njegov sin Almir ostao je u Njemačkoj čitavu godinu dana, no nakon toga se i on vratio. Danas kuha u restoranu gdje se poslužuju tipična istarska jela.

Neki novi Romi

Almir Ademi kaže da pripada novoj generaciji Roma, školovanih i zaposlenih, te dodaje da ne doživljava nikakvu diskriminaciju u sredini gdje živi i radi. “Bio sam jedini Rom u školi za turizam i ugostiteljstvo. Uz to, bio sam vrlo dobar u hrvatskom jeziku, a što je sve češći slučaj i među ostalim Romima. Zbog mene su kolege kuhari, ali i nadređeni u restoranu Ulika u Fažani, promijenili mišljenje o Romima i uvjerili se da i pripadnici našeg naroda mogu biti pošteni, radišni, željni novog znanja i neprestanog učenja”, kaže Almir.

Njemu je uz to odmalena hobi pjevanje i sviranje, pa sada održava solo nastupe na svadbama pod umjetničkim imenom King. Njegov pokojni djed Šaban, nadimka Aga, doselio se u Istru 1986. godine. “Stigao je iz Kosovske Mitrovice i godinama je tu pomagao u pomirenju mnogih posvađanih romskih obitelji”, prisjeća se Almir.

Ibrahim Punušković je nogometni sudac punih 18 godina, a ranije je bio profesionalni nogometaš u Italiji. No, ne samo to. On je predstavnik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Vodnjana , ujedno i predsjednik udruge Centra kulture Roma Istre i Istarske županije te predstavnik Istarske županije u savezu Roma KALI SARA.

Kaže nam da je 2011. godine u Vodnjanu i Fažani bilo oko 650 Roma, a danas ih je 250. “Većina je otišla nezadovoljna načinom življenja u Hrvatskoj, ali to vrijedi i za mnoge Hrvate koji su otišli. Sigurno je propast Uljanika imala utjecala na to. Eto, moja dva sina su otišla u Njemačku razočarana što su tri mjeseca radili, a nisu dobili plaće u pulskom brodogradilištu gdje su varili na brodovima”, ogorčeno nam prepričava Punušković. Dodaje da su mnogi otišli nakon što je prije nekoliko godina deložirano 13 romskih obitelji iz Vodnjana, jer im država nije htjela pomoći oko rješavanja stambenog pitanja.

Almir Ademi: “Bio sam jedini Rom u školi za turizam i ugostiteljstvo.”

Kosovski Romi naselili Vodnjan

U Vodnjan su Rom počeli dolaziti na prelasku s 50-ih na 60-e godine prošlog stoljeća. “Dolazili su iz Kosovske Mitrovice zbog prilika za poslovanjem u djelatnosti trgovine, a s obzirom da se Istra tada okretala turizmu. U Puli tada nisu mogli naći smještaj, pa su se nastanili u napuštenim zgradama u Vodnjanu. Novi val se dogodio 90-ih godina kada su Romi bježali od rata. No, nije istina da su iseljeni iz Zagreba zbog Univerzijade ili iz Pule, zbog skupa zemalja članica OPEC-a. U Istri živim od 90-ih godina i tu nisam doživio uvrede zbog pripadnosti nacionalnoj manjini, a što ne bih mogao reći za Slavoniju, gdje sam ranije živio”, zaključio je Punušković.

Uskoro je blagdan Roma pa troje naših sugovornika iz obitelji Ademi i  Punušković planiraju otići u Zagreb gdje se održava centralno hrvatsko obilježavanje Svjetskog dana Roma. Spomen je to na prvi Svjetski kongres Roma održan od 8. do 12. travnja 1971. godine u London. Bio je to jedan od najvažnijih događaja u povijesti tog naroda kada su usvojene odluke o zastavi, himni, jeziku i nazivu ˝Rom˝.

“King” Aldemi

Kuće u kojima su živjeli Romi dobivaju novi sadržaj

Objašnjavajući razlog iseljavanja Roma, gradonačelnik Vodnjana Klaudio Vitasović naglašava da je veliki broj romskih obitelji boravio u ilegalno useljenim ili uzurpiranim objektima koji su u vlasništvu Grada i u privatnom vlasništvu. “Većina takvih objekata je bilo u derutnom stanju te im prijetila opasnost od urušavanja. Takvi su objekti bili neprimjereni za bilo kakav boravak i predstavljali su ozbiljnu prijetnju sigurnosti romskih obitelji koje su boravile u njima”, kaže Vitasović.

Neke od tih nekretnina je Grad putem javnog natječaja dodijelio mladim obiteljima putem programa za stambeno zbrinjavanje mladih, dok su druge nekretnine planirane za kulturno-društvene sadržaje te za smještajne objekte putem provedbe projekta razvoja difuznog hotela u Vodnjanu.

Izvor: dw.com

0