Rumunjska: Unatoč preprekama, romska kazališna umjetnost u usponu

Foto: HowlRound
Pripremio i preveo: Dalibor Kraišniković

U umjetničkim i književnim diskursima, Romi su obično negativno prikazani. Neromi najčešće romsku zajednicu predstavljaju stereotipno, u ulozi zlikovca, koja na kraju bude strogo kažnjena.

Kako bi se suprotstavili ovim narativima, kolektiv Giuvlipen stvara repertoar predstava koje se fokusiraju na romski identitet, od kojih svaka prikazuje drugačiji svjetonazor romskog naroda koji živi u Rumunjskoj, piše HowlRound platforma za umjetnost.

Akademik Suciu Pavel Cristian ističe da predstave o Romima, ove ljude stavljaju u marginalnu, egzotičnu kategoriju, poput nekakvih divljaka ili članova bijedne rase.

Suciu Pavel Cristian je jedan od osnivača Udruženja romskih glumaca “Giuvlipen”, nezavisne romske feminističke grupe sa sjedištem u Rumunjskoj i radi sa kolegama umjetnicima i umjetnicama na izgradnji punog romskog kulturnog identiteta, istovremeno nastojeći ukloniti rasprostranjene stereotipe.

Rumunjska ima najrazvijeniju mrežu manjinskih kazališta u Europi – zemlja je domaćin devet mađarskih državnih kazališta, dva njemačka i jednog židovskog, ali ne i romskog.

Kada je Udruženje romskih glumaca pristupilo kulturnim vlastima kako bi pomoglo uspostavi romskog kazališta Roma, vlasti su odgovorile kako Romi nemaju kazališnu tradiciju. Međutim, nova istraživanja kazališne režiserke Mihai Lukacs pokazuju da su romski robovi postavili temelje modernog kazališta u rumunjskim kneževinama.

Povijesni događaji, kao što su deportacije Roma u Transnistriju pod fašističkim režimom rumunjske vlade tokom Drugog svjetskog rata, osujetili su romsku kazališnu kulturu koja je uključivala trupe, lutkarstvo i cirkusku umjetnost. U razdoblju koje je uslijedilo nakon romskog holokausta, romska umjetnička produkcija je bila potpuno odsutna iz rumunjskog kazališta, ali su se primjeri romske kulturne aproprijacije povećali.

Dugo razdoblje nevidljivosti Roma u kazalištu završilo se tek do 2010. pojavom prve romske kazališne produkcije u suvremenoj Rumunjskoj. Predstava Jekh răt lisăme (Olujna noć) bila je adaptacija priče slavnog rumunskog dramatičara, IL Caragiale, prevedenog na romski jezik, romskog glumca Sorina Sandua u režiji njega i još jednog romskog glumca Rudya Moca.

Od tog trenutka, Rumunjska je uživala u mnogim produkcijama koje se bave temama vezanim za diskriminaciju i progon Roma. Gotovo sve predstave izgrađene su kao dokumentarno kazalište, koristeći intervjue kao osnovu za pripovijedanje i postoje u široj kategoriji društveno-političkog teatra. Ova vrsta kazališta uključivala je umjetničku odgovornost i etičko ponašanje.

Zbog nedovoljnog broja obrazovanih romskih glumaca, u njihovim ulogama se često nalaze neromi. Razgovor o Romima bez Roma, posebno kada neromski glumci igraju romske likove, opasan je i štetan za romske umjetnike koji zauzimaju poziciju marginalnosti i bore se da se njihov glas čuje na lokalnim pozornicama, navodi HowlRound.

Iako u Rumunskoj još uvijek ne postoji državno kazalište Roma, prošle godine je napravljen jedan iskorak kada je, po prvi put, državno kazalište udružilo snage sa Udruženjem romskih glumaca “Giuvlipen” u koprodukciji romske predstave.

Predstava Kali Traś, ​​koja prikazuje romski holokaust u Rumunjskoj, dio je repertoara židovskog državnog kazalište u Bukureštu. U sljedećim godinama, dok se nastoji osigurati kontinuitet romske kazališne produkcije u rumunjskom nacionalnom prostoru, namjera Udruženja romskih glumaca je surađivati ​​sa drugim državnim kazalištima. Dugogodišnje iskustvo u nezavisnoj sceni naučilo ih je da neizvjesnost i nedostatak prostora ugrožavaju njihovu održivost, prenosi HowlRound.

Izvor: portal-udar.net/howlround.com

0