Obrazovanje za tržište, ne za čovjeka

Foto: pixabay
Autor: Ivana Perić

Kurikularna reforma od iduće godine ulazi u sve škole i to u one razrede u kojima je ove godine bila u eksperimentalnoj provedbi, poručila je ovaj tjedan ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, najavivši da će ovaj tjedan u javno savjetovanje biti upućena odluka o donošenju kurikuluma s prilogom svih predmetnih kurikuluma i kurikuluma međupredmetnih tema.

Nakon godina previranja i burnih rasprava oko reforme, čini se da bi iduće godine zaista mogla zaživjeti u školama diljem zemlje. Mnogo je problema i kritika koje još uvijek valja uputiti reformi, koja se u mnogočemu čini kao usklađivanje s tržišnim trendovima, više nego promišljanje istinske svrhe obrazovanja. Ali to nije samo pitanje reforme, već našeg pogleda na obrazovanje općenito.

Naglasak je na “školi za život” i “realno potrebnom”, dok je “škola za čovjeka” pala u drugi plan. To nas, s obzirom da živimo u tržišno i trendovsko orijentiranom društvu, ne iznenađuje, ali je ipak tužno kada dolazi iz redova proklamiranih predvodnika obrazovanja i obrazovne misli.

Čini se da je obrazovanje u potpunosti “uškopljeno” tržištem, nametnutom ekonomskom dogmom koju nitko ne želi dovoditi u pitanje. Znanost i obrazovanje uvijek su bili predvodnici progresa, no sada nam se događa da misao vodilja profita uvjetuje kakvo bi obrazovanje i znanost trebali biti. Time se, čak i kurikularnoj reformi koja ima neke svjetle točke, zatire sve “apstraktno” i “imagirano”, sav “zanos”, sve ono što se u današnjem društvu ne može jednostavno utržiti, ali u raznim drugim pogledima obogaćuje (evoluciju) čovjeka.

Iz ekonomsko profitne paradigme definira se obrazovanje na ono koje nije korisno i ono koje jest korisno. Time se pristaje na status quo jer je obrazovanje za tržište zapravo način prihvaćanja sadašnjeg stanja raspodjele moći i načina na koje se ono održava. To je velika bolna točka današnjeg obrazovanja, i njoj ne izmiče ni kurikularna reforma, prethodno krizitirana na posve krivim osnovama i iz posve drugačijih perspektiva.

No, valja nam se osvrnuti na barem neke pozitivne pomake, posebno bitne za romsku zajednicu. Unutar cjelovite kurikularne reforme izrađen je kurikulum po modelu C za romsku nacionalnu manjinu. To je prvi puta u Hrvatskoj slučaj jer do sada nije bilo nikakvog manjinskog obrazovanja za Rome, što je veliki previd s obzirom na nužnost takvoga obrazovanja za razvoj i poboljšanje položaja Roma u našem društvu, ali i šire društveno upoznavanje s romskom kulturom.

Model C je model po kojemu se nastava izvodi na hrvatskom jeziku uz dodatnih dva do pet školskih sati namijenjenih učenju (njegovanju) jezika i kulture nacionalne manjine. Dodatna satnica u trajanju od pet školskih sati tjedno obuhvaća učenje jezika i književnosti nacionalne manjine, geografije, povijesti, glazbene i likovne umjetnosti.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Izvor: phralipen.hr

1