BIH: Vrijeme da sami Romi osvijetle svoj život

Bekim Fehmiu
Autor: Marko Tomaš

Prvi amblematski film jugoslavenske kinematografije koji tematizira život Roma bio je ujedno vjerojatno najbolji jugoslavenski film svih vremena uopće. Naravno, radi se o filmu “Skupljači perja” Aleksandra Saše Petrovića u kojemu briljiraju Bekim Fehmiu i Olivera Katarina.

Film je snimljen 1976. godine i bio je prvi jugoslavenski dobitnik neke nagrade u Cannesu. Dobio je veliku nagradu žirija, novinarsku nagradu, a Saša Petrović bio je nominiran i za Zlatnu palmu. Osim na Cannesu film je bio jugoslavenski kandidat za Oscara, a i za Zlatni globus. Bili su to veliki međunarodni uspjesi. Film je od Bekima Fehmiua i Olivere Katarine napravio međunarodne zvijezde.

BLISTAVO & STRAŠNO

Kad bismo engleski prijevod naslova ovog filma preveli na naš jezik on bi se zvao “Sreo sam i sretne Cigane” makar je sreće u samom flmu bilo ponajmanje. Preko romske zajednice u Vojvodini ovaj film je bio vjerojatno jedan od prvih koji je problematizirao međuetničke odnose u Jugoslaviji. Također jedan je od onih koji je u zemlji jednakosti problematizirao i socijalne odnose u nominalno socijalističkoj zajednici. A sve, kako rekoh, preko leđa Roma – tako je valjda bilo najbezbolnije –  iako za Sašu Petrovića teško možemo reći da je bio kalkulant.

U zemlji ravnopravnih naroda i narodnosti mediji su nas uvjeravali kako su svima zajamčena ista prava, posljedično smo valjda trebali misliti kako svi i živimo jednako. Film Saše Petrovića spomenuo sam zbog slučaja Bekima Fehmiua. Veliki, jedan od najvećih glumaca s ovih prostora, svoj je život okončao samubojstvom. No, prije tog čina u amanet nam je ostavio svoju biografiju “Blistavo i strašno”. Tek kada sam pročitao tu knjigu shvatio sam da sam živio u zemlji u kojoj je živjela i jedna zajednica o kojoj nisam znao ništa osim onoga što je bazirano na predrasudama o pekarima i zlatarima kojih ima posvuda i neka su vrsta plemenske zajednice s kojom se nije pametno kačiti.

Shvatio sam da nemam pojma gdje su dječaci mojih godina išli u školu, kako su živjeli iza kapija svojih kuća, a sve dok mi Bekim Fehmiu svojom knjigom nije širom otvorio te kapije i omogućio mi da zavirim u živote svojih susjeda. Sve ovo pišem iz razloga što mi je knjiga Bekima Fehmiua omogućila da shvatim da ni o životu romske zajednice u Jugoslaviji mi nismo imali pojma iako su ti ljudi bili svuda  oko nas. Njihovi životi su nam misterij. Sve što smo znali su predrasude o lopovima, pjevačima, i onima koji će nas odnijeti ako ne budemo dobri (preciznije, ako ne budemo slušali roditelje). Osim toga znali smo da su lutalice. Ako oni odu odnekuda, tu će sigurno početi rat. Na tome je zasnovan jugoslavenski pogled na romsku zajednicu. Zato je film Saše Petrovića bio bitan. Možda je bacio malo drugačije svjetlo na život Roma u Jugoslaviji. Meni, naravno, post festum.

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Izvor: portal-udar.net

0