Priča hrabre Melanije: Stigla sam na studij u Split i mislila da je u novcu sreća

Foto: Damjan Tadic/Hanza Media
Autor: Vinko Paić

“Danas je dan kad sam ponovno rođena, kad mi je pružena još jedna prilika za život zahvaljujući mojem spasitelju, najdražem i jedinom bratu. Odmalena smo jako povezani i imamo poseban odnos, primjerice kad sam morala glumiti Bobb Sappa, a on Mikea Tysona, ili kad sam morala biti na golu dok je on pucao penale, a sjećam se i kad mi je razbio prednji zub, a mami sam kazala da sam pala. Znate onu ‘on je moja krv’, ali sada nakon transplantacije krvotvornih matičnih stanica stvarno je moja krv i dio mene do kraja života. Sretna sam što ga imam za starijega brata, jer spasiti život sestri nešto je što se ne može opisati riječima”, ovom dirljivom porukom koju je uputila starijem bratu Samiru 23-godišnja Melanija Mešić je 26. rujna 2017. proslavila svoj novi rođendan.

Kad smo posljednji put pisali o njoj, bila je kao i svi drugi mladi ljudi njezinih godina: vedra i nasmijana djevojka koja je spremno zagrlila život svakog mu jutra trčeći ususret spremna za nove izazove. Iz topline obiteljskog doma na zagrebačkoj Ferenščici stigla je u Split, gdje je upisala studij ekonomije ujedno rušeći predrasude o Romima kao neobrazovanoj nacionalnoj manjini jer je dolaskom u grad podno Marjana postala jedina Romkinja na Splitskom sveučilištu.

Melanijin djed Alija osnivač je romske udruge, a ona je još kao osnovnoškolka voljela provoditi većinu vremena s njim pomažući mu s brojevima, pa se tako i razvila njezina ljubav prema ekonomiji. Na bezbrižne splitske zalaske sunca i pomalo opušteniji način života, za razliku od onog zagrebačkog, gdje je sve nekako užurbanije, brzo se naviknula. No, onda se sve promijenilo doslovno u jednoj sekundi. Melanija se još dobro sjeća tog nesretnog 13. lipnja prošle godine kad joj je sve okrenulo naglavačke. Na blagdan svetog Ante zbog velikog umora i malaksalosti prvo je s mamom otišla u jednu splitsku polikliniku, a potom i na Hitni prijam na Firulama.

“Večer prije spremala sam ispit, sjela sam uz knjigu i skuhala kavu, jer sam voljela učiti po noći, kad me je iznenada uhvatio umor i nisam mogla držati oči otvorene. Uz to sam napipala i jednu kvržicu na desnoj dojci, a sutradan još tri. Na hitnoj pomoći dobila sam infuziju i nisu mi vadili krv jer su moje stanje poistovjetili s prijašnjom dijagnozom gastritisa koji sam imala, smatrajući da će mi biti bolje. Otišla sam kući, no stanje mi je bilo sve gore i gore, pa sam navečer opet završila na hitnoj, ovaj put na Križinama. Primili su me tek oko tri ili četiri ujutro, izvadili mi krv i napravili rendgen. Sjećam se da sam sjedila na nekoj drvenoj stolici i da sam dobila neku drvenu vješalicu za infuziju, nisam se mogla ni kretati. Ta je bolnica u jako lošem stanju. U jednom trenutku sam čula da me doktor traži. Kasnije mi je rekao: ‘Gospođice, vjerojatno imate upalu gušterače, morate biti hospitalizirani.’ Samo sam mu kazala da me odvedu jer sam željela da ti bolovi prestanu, nisam uopće mogla stajati na nogama”, započela je Melanija svoju priču.

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

0