Arheološka istraživanja romske povijesti potpuna su nepoznanica

Foto: Phralipen
Autor: Selma Pezerović

Koliko je bitno određeni arheološki lokalitet valorizirati, interpretirati i prezentirati u turističke svrhe kako bi dobio svoju ekonomsku vrijednost najbolje zna Sanjin Mihelić, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu i urednik dvojezičnog znanstvenog kataloga “Arheologija i turizam u Hrvatskoj”.

“Kada je riječ o arheologiji Roma ponovno je riječ o temi koja je zapravo potpuna nepoznanica u ovim okvirima. Dakle, ne postoji, barem zasada, u Hrvatskoj a tako je i na širem prostoru, set istraživačkih pitanja i planova koji bi bili usmjereni na to da se pozabave tim segmentom šire kulturne povijesti.”

Kako je došlo do suradnje muzeja na čijem je čelu koji je zajedno sa SRRH “KALI SARA” i Gradom Zagrebom postavio izložbu “Rromengo drom – Tisuću godina migracija Roma”, nedostaje li razumijevanja za vrijednost i važnost vlastite arheološke baštine te treba li Hrvatskoj masovni turizam razgovarali smo upravo u prostorima institucije koja je jedna od izravnih sljednika nekadašnjeg Narodnog muzeja, najstarije muzejske institucije u Zagrebu, osnovane 1836. godine.

Diplomirali ste arheologiju i španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te završili poslijediplomski studij na londonskom Sveučilištu. Kakve osobine (vještine) mora imati jedan arheolog?

Postoje neke temeljne i specifične vještine. U temeljne ulazi ono što se zapravo na sveučilištima ili fakultetima poput Filozofskog fakulteta u Zagrebu kroz trogodišnji program za stjecanje zvanja arheologa uspjeva naučiti, a tu je riječ o određenoj arheološkoj metodologiji, metodologiji znanstvenog rada a isto tako tu je i praksa koja vodi studente arheologije na terene. Terenski rad je bitan ne samo u društvenom imaginariju nego uistinu u smislu specifičnog posla kojim se arheolozi bave. To je ako ne i istoznačnica za arheologa onda definitivno temeljna vještina.

Isto tako kroz tih nekoliko prvih godina budući arheolozi upoznaju se s dijakroničkim pristupom arheološkim razdobljima i pojedinim arheološkim temama tako da, prije svega, ako se želite baviti arheologijom trebate steći opći fond znanja. Ono što se kasnije događa i ne samo kroz nastavak studija, nego kad se arheolog i zaposli, zapravo je produbljivanje specifičnih vještina.

Ako gledamo ono što se u Hrvatskoj događa, ali slično je i drugdje u svijetu, u arheologiji postoji čitav niz specijalizacija u okviru recimo muzejske struke. Ja sam takav primjer arheologa koji je dosada svoj čitav radni radni vijek proveo u muzeju. Ali isto postoje arheolozi s uže gledano znanstveno-edukativnim radom poput arheologa koji nastavljaju svoju karijeru na sveučilištu. Uz to i institut za arheologiju i slične i srodne ustanove koje pružaju mogućnost uže specijalizacije u znanstvenim istraživanjima. Zatim postoje arheolozi čija je primarna briga zaštita baštine itd. Tu je jedan vrlo širok spektar mogućnosti.

Urednik ste i jedan od autora znanstvenog kataloga „Arheologija i turizam u Hrvatskoj“ Vaše istoimene izložbe. Kakva je povratna informacija od strane javnosti i je li hrvatsko građanstvo zaintesirano za povijest, a da ona nije nužno vezano uz 20. stoljeće?

Riječ je o temi koja na jedan način predstavlja uže polje mojih stručnih interesa. Ja vjerujem da su arheologija i turizam na neki način prirodni partneri iako to partnerstvo u praktičnom smislu nije uvijek tako kvalitetno kao što bismo željeli. Za Hrvatsku kao zemlju izuzetno bogatu arheološkim nasljeđem, a isto tako i razvijenog turizma, to predstavlja jedno kvalitetno partnerstvo, nužan i logičan korak koji može, ako se na ispravan način njima upravlja, dovesti do čitavog niza pozitivnih efekata kako za arheologiju tako i za turizam te za čitav niz drugih dionika u koje ubrajamo i javnost, kako užu tako i širu, ali i druge dionike kao što su lokalne zajednice, privatni i javni sektor itd.

Kad je riječ o interesu recimo hrvatske javnosti za teme koje pobliže ulaze u okvire arheologije mogu reći da je ono izraženo. Dakako, jednim dijelom to vjerojatno proizlazi iz činjenice da Hrvatska jest izuzetno bogata arheološkim nalazima i lokalitetima iz čitavog niza povijesnih razdoblja. Gotovo da ne postoji arheološko razdoblje koje nije zastupljeno, bar ponegdje, u Hrvatskoj – od najranije pretpovijesti preko kasnih povijesnih razdoblja, zatim antika je izuzetno bogata, pogotovo rimska faza, ali isto tako kako rani tako i razvijeni i kasni srednji vijek, rani i novi vijek te nadalje. Ali zaista gdjegod da se okrenete u Hrvatskoj naići ćete na više ili manje jasan i atraktivan trag ponekog razdoblja prošlosti tako da u tom smislu imamo što za ponuditi i ne samo turistima nego prije svega sami sebi. Ono što radi Arheološki muzej u Zagrebu i njemu srodne institucije jest njegovanje te baštine i komunikacija njezine vrijednosti široj publici.

Cijeli članak proćitajte ovdje.

Izvor: phralipen.hr

1