Slobodan kao Berberski

Foto: Eurasia Diary
Autor: Ivana Perić

“Značenje riječi berber je slobodan čovjek, mi smo slobodnjaci”, objašnjavao mi je prije nekoliko godina pustinjak iz jedne od zemalja sjeverne Afrike, koju namjerno nije imenovao.  Više je volio beskraj koji čovjek zamisli na spomen pustinje, negoli limitiranost granica koje nameće moderni koncept država. Sjetila sam se tada Slobodana Berberskog i pomislila: “pa on je bio dvostruko slobodan čovjek, i imenom i prezimenom”. A tek životom!

Berberski, jedan od najvećih (romskih) pjesnika ovih prostora, rođen je 1919. godine u Velikom Bečkereku (Zrenjanin), a umro je 1989. godine u Beogradu. Bio je i jedan od inicijatora i voditelja akcije jugoslovenskih Roma Rom traži mesto pod suncem, koja je započela 1967. godine, kao i  prvi predsjednik Svjetske organizacije Roma. Jedna ulica u Beogradu, na Zvezdari, danas nosi njegovo ime.

Bliži nam se, dakle, stota godišnjica njegova rođenja. Hoće li biti kakvih proslava u Beogradu, u Zagrebu, ili gdjegod dalje u velikom svijetu, za ovog borca za romska prava i velikana od pjesničke riječi? Hoćemo li se spomenuti topline njegova jezika, jedinstvena pogleda na svijeta, nenemateljive ljubavi prema čovjeku i životu i čudesne blagosti koju je podario u vremenima patnje, nemira i tmine?

Kako piše Dragan M. Jeremić, recenzent jedne od njegovih zbirki poezije: “U njegovim stihovima riječima je tijesno, a široko je sugestijama, nagovještajima i metaforama. Izraz Berberskog je takav da se čini da je svoje stihove stvarao izgovarajući ih kroz stisnute zube, s bolom i mukom koja mu je dugo ležala na srcu”.

U pjesmi Sve on piše: “Sve nosi dvostrukost kore. Ništa ne možeš u nju da utisneš, ničim da je prepoloviš. Jaz je sa svih strana stvari”.

U pjesmi Goli iznosi: “Kao beskožni jeleni, razdvajamo suton postojanjem. Osluškujemo umnoženo korake za dokaz da su živi. Noć kad se zgusne šuplja smo trska”.

Cijelu kolumnu pročitajte na phralipen.hr.

0