O Romima samo prigodno i incidentno

Foto: Pixabay
Autor: Ivana Perić

Nedavno je, 8. travnja, obilježen Svjetski dan Roma. Tom je prilikom prigodno u hrvatskim mainstream medijima osvanulo više sadržaja posvećenog Romima. Kada je u pitanju romska zajednica, može se reći kako se hrvatski mediji tom temom bave gotovo isključivo prigodno i incidentno.

Prigodno, kada se obilježavaju kakvi bitni datumi, a incidentno kada se dogodi kakva nesreća/zločin/kriminalna radnja u kojoj je sudjelovao Rom ili Romkinja, i kada se i dalje uredno ističe da se radi o pripadniku romske manjine, a ne “običnom” građaninu ili građanki.

Na temelju istraživanja hrvatskih tiskanih medija koje je u periodu od 2001. do 2005. godine proveo Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti, u temama iz svakodnevnog života manjina dominira kriminal (45 posto), a akteri su uvijek Romi. Većina diskriminirajućih tekstova bila je upravo o Romima.

Godinama kasnije, situacija se ne čini bolja. I u lani objavljenom zborniku Govor mržnje u Hrvatskoj,  u članku Viktorije Car Moć medija: između slobode izražavanja i govora mržnje, ističe se kako se kroz medije i dalje šire netrpeljivosti i isključivosti prema manjinskim društvenim skupinama.  Kada je u pitanju romska zajednica i dalje postoji problem etiketiranja, koje u praksi znači prenošenje odgovornosti s pojedinca koji je nešto loše napravio na cijelu skupinu, čime se radi šteta cijeloj manjinskoj zajednici.

nedavno objavljenom članku na Jutarnjem listu, povodom Svjetskog dana Roma, iako se na prvu čini da je namjera prikazati raznolikost bivanja i života unutar romske zajednice, “provukli” su se na kraju stari i štetni stereotipi. Tako se u članku predstavlja dijete, koje je još uvijek u nemogućnosti da se samo predstavi pa njegovu priču u prvom licu piše novinar. Priča, naslovljena Maloljetni sam Rom kao i moj tata,  ide ovako:

“Rođen sam nedavno, 12. veljače 2018., u Slavonskom Brodu. Moja mama Kimeta Alija ima 18 godina, a donedavno je živjela u domu za nezbrinutu djecu. Tata Dalibor Gjurgjevic još je maloljetan, ima 17 godina, ali je jako dobar i brižan. Ja već zarađujem: živimo od 2300 kuna porodiljne naknade i još 300 kuna doplatka. Svi živimo u kući moga djeda, Daliborova oca.”

Vrlo je jasan problematičan način na koji je uokvirena ova priča i kako je novinarski kontekstualizirana – s naglaskom na “maloljetni sam Rom kao i moj tata” i „”a već zarađujem”. Čitatelju se skicira “princip bivanja od malena” koji se poopćava na čitavu romsku zajednicu. Nema u tome ničega simpatičnog.

Medijski svijet, naravno, ne postoji izolirano od društva, a diskriminacija Roma u medijima odraz je šire društvene diskriminacije i marginalizacije. Međutim, postoje zakoni čije bi provođenje trebalo osigurati drugačije medijske prakse. Novinarska odgovornost jest upravo educiranje javnosti o prihvaćanju i integraciji manjina.

Jutarnji list je isti dan objavio i još jedan tekst, u kojem je podjednak prostor dan porukama Pape Franje i desničarskog vođe Mattea Salvinija – Papa Franjo pozvao na međusobno poštovanje, Salvini pozvao Rome da manje kradu, a više rade i školuju se.

Objavljivanje izjava poput Salvinijeve na način na koji je to napravio Jutarnji list – bez ikakvog kritičkog osvrta, bez novinarskog promišljanja i upozoravanja kako je i zašto krivo i štetno davati takve izjave, izuzetno je opasno. Time se daje jednak prostor govoru mržnje i demokratičnom govoru, pozivu na osudu i vrijeđanju naspram poziva na toleranciju i integraciju – izjednačava ih se i čitatelju šalje poruka da se radi o jednakovrijednom i jednakopravom sadržaju.

Potrebna nam je zato bolja uređivačka politika, ozbiljniji i odgovorniji unutarnji i vanjski monitoring medijskih sadržaja i kritički pristup diskriminaciji koju su brojni novinari neosvješteno prihvatili kao status quo, kao činjenično stanje i naputak za djelovanje u kojem nema ničega pogrešnog. Bitke su to za koje smo možda mislili da su davno trebale završiti, ali i danas nas prate na svakom koraku.

Izvor: phralipen.hr

0