Srbija: Život u getu

Foto: DW/S. Kljajić
Autor: Sanja Kljajić

Kada su ih u okviru projekta Europske unije preselili u 12 socijalnih stanova u naselju Orlovsko brdo u Mirijevu, mještani ih nisu dočekali raširenih ruku. Romske obitelji i danas su tu neprihvaćene i izolirane.

Usred uskih ulica koje su ponijele imena čuvenih Roma, gde se izmjenjuju raskošne vile i neožbukane kuće, kapije s ornamentima i zapuštena dvorišta, štrči jedna nova zgrada. Ispred ulaza u zgradu dvije žene dežuraju pored rublja koji se suši – kažu – da ga neko ne bi odnio. „Moramo da pazimo kad izlazimo napolje hoće li nam doletjeti kamen  u glavu, a vrata su mi već ulubili na dva-tri mesta“, priča nam Borka Vasić, jedna od stanarki.

U staro beogradsko romsko naselje Orlovsko brdo u Mirijevu doselili su se prije dvije godine, kada je u okviru projekta Europske unije izgrađeno 12 socijalnih stanova za Rome raseljenih iz neformalnih naselja kod Belvila i ispod mosta Gazela. Mještani ih nisu ih dočekali raširenih ruku. „Njima su njihovi glavni rekli da su ovo njihovi stanovi, da ćemo mi ovde biti pet godina i da će nas poslije pet godina iseliti, pa sad stalno prijete“, objašnjava Borka.

U sredini u kojoj vlada zakon jačeg, kaže, ostali su neprihvaćeni, a od lokalnog stanovništva izolirani. „Da bi ova djeca mogla da nauče nešto, treba da se druže s nekom drugom decom, a ovdje se nitko ni sa kim ne druži, samo spominju tuču, iseljenje, divljaju nad nama. Kako onda da žvimo zajedno“, pita se Borka.

Život na obodu grada

U izolaciju je gurnuto još sto romskih obitelji koje su u okviru istog projekta smještene u Mislođinu i Jabučkom ritu. „Ovo stambeno zbrinjavanje jeste bolje nego stambeno zbrinjavanje u kontejnerskim naseljima, osim činjenice da je napravljeno tako da su Romi stavljeni na lokaciju sa koje nemaju nikakve dodirne točke sa bilo kojim drugim neromskim zajednicama, niti imaju pristup zdravstvu, školama, jer im treba sat i po vremena da bi stigli do zgrade općine u kojoj žive“, objašnjava pravnik za ljudska prava Danilo Ćurčić. „Jabučki rit je na primjer lokacija koja je formalno u općini Palilula, ali to je nasred poljoprivrednog imanja PKB-a. Samo su nakalemili zgrade za socijalno stanovanje.“

U Gradskoj upravi Grada Beograda kažu da su svjesni problema. „Svi pomalo zatvaraju oči. Iskreno govoreći, mi možemo da budemo ne znam koliko demokratični, ali postoji razlika između ljudi. Nije moguće sve pomješati. Nije to popularno reći zbog silne političke korektnosti, ali je to tako“, odgovaraju za DW u Gradskoj upravi.

Porez na siromaštvo

Razlika ne postoji kad na kraju mjeseca stignu računi. Borka kaže da od 9.800 dinara mjesečne pomoći, prvo plati režije. „Samo da ne budemo dužni državi. Plaćamo sve – infostan, voda, smeće, porez na zelenilo, pa još i zakupninu stana 1.000 dinara i porez 5.700 godišnje. Porez na osobnu imovinu, piše, a stan je u zakupu. Kako to, kažite vi meni“, priča Borka iznervirano.

Ćurčić objašnjava da je država taj porez uvela 2014. godine izmjenama Zakona o porezima na imovinu. „Tim je država oporezovala socijalno stanovanje i stanovanje izbjeglica, odnosno oporezovala svoje socijalno najugroženije građanke i građane. Mi smo Ustavnom sudu 2015. podnijeli inicijativu za ocjenu ustavnosti, ali se sud pravi mrtav“, kaže Ćurčić.

Cijeli članak pročitajte na dw.com.

 

3