Brahim Musić: Francuski Rom koji se uvijek vraća u Hrvatsku

Foto: Phralipen
Autor: Maja Grubišić

Brahim Musić je Rom, rođen u Kosovskoj Mitrovici iz koje je, zbog nemogućnosti pronalaska posla kojim bi osigurao dostojan život svojoj obitelji, 1981. godine emigrirao u Francusku. Mjesto u kojem živi zove se Clichy-sous-Bois. Od samog dolaska u Francusku radi kao geodet, što je i po struci. Aktivan je u romskoj zajednici i pokretač je brojnih aktivnosti koje pomažu u rješavanju problema Roma u Francuskoj. Kako je biti Rom u Francuskoj ispričao nam je za portal Phralipen.

“Hvala Vam što ste mi pružili priliku da iznesem svoja iskustva i razmišljanja o tome kako je živjeti u Francuskoj kao Rom. Francusko društvo je specifično, tamo ne postoje nacionalne manjine već se ono dijeli na francuske državljanine i strance. To je zemlja koja će vam pružiti priliku da pokažete kolike ste i za što sposobni, ali ne uložite li vlastiti napor i ne iskoristite li dobivenu priliku, bit ćete u iznimno teškoj situaciji jer, naime, tamo nemate dodatnih prava kroz instituciju manjinskog naroda.

U Francusku sam došao 1981. godine iz Kosovske Mitrovice. U to vrijeme, kao i u godinama koje su uslijedile, u Francusku je emigriralo još dosta Roma s područja Kosovske Mitrovice, ali i općenito s Balkana. Svi smo mi bili pripremljeni na situaciju koja nas je ovdje dočekala. U velikoj smo mjeri bili obrazovani i spremi uložiti sve napore da se iskažemo kao pojedinci i opstanemo u Francuskom društvu, što se i dogodilo. Dobili smo državljanstvo i zaposlili se te smo tako stvorili uvjete za dostojne živote naših obitelji, odnosno ostvarili smo vrlo prihvatljiv životni standard.

Po struci sam geodet i u toj sam profesiji ostvario velike uspjehe. Primjerice, prvi sam čovjek koji je kročio nogom na prostor Europskog Disneylanda. Vodio sam i nadgledavao niz značajnih geodetskih projekata diljem Francuske.

Moram reći da sam vrlo ponosan na svoju obitelj, dvije kćeri, dva sina i unuke, koji su svi fakultetski obrazovani, a jedan od sinova ima i vlastitu tvrtku u Dubaiju. Sve to ostvarili smo vlastitim zaslugama i tako očuvali “čist obraz”. Na tome zahvaljujem i Bogu. Religija, po meni, može biti predmet razgovora, ali siguran sam da ima Boga.”

Romska mladež – društveni tijekovi i tehnološki napredak

Romski sam aktivist od samog dolaska u Francusku. Osnovali smo društvo kako bismo zajednički njegovali naš jezik i običaje, a koje smo nastojali približiti većinskoj zajednici. Predsjednik Općine u kojoj živim redovito se odazivao na naše pozive te prisustvovao sastancima i svečanostima. Omogućio nam je dodjeljivanje prostora od Općine kako bi se tamo mogla okupljati naša mladež i učiti o romskoj kulturi, svojoj povijesti i tradiciji, te tako očuvati svoj romski identitet.

U Francuskoj, uz spomenute Rome koji su uglavnom došli s Balkana, žive i autohtoni Romi već preko sedamsto godina. Ukupno ih ima oko milijun i pol, a zajedno s Romima iz Belgije i Švicarske čine tzv. Rome putnike. Oni ne znaju ništa o svojoj povijesti, izgubili su svoj jezik i identitet te su prepušteni sebi samima. Kroz aktivizam, nekoliko godina nakon što sam došao u Francusku, postao sam upućen u probleme ovih ljudi. Bio sam u Europskom romskom forumu i tijekom susreta s ovim Romima putnicima uvidio sam da su oni građani trećega reda. Oni nisu imali državljanstvo, već neke kartone koji su im dozvoljavali privremeni boravak, a koje bi svaka tri mjeseca morali potvrđivati u državnom uredu. Oni su zaista siromasi, u pravom smislu te riječi. Putovali su u svojim karavanama i gdje god bi se nastanili stvarali su probleme za koje bi bili okrivljavani Romi općenito.

Mnogo smo se aktivirali kako bismo te ljude educirali i istaknuli im važnost poznavanja vlastitog podrijetla, povijesti i jezika. Nadalje smo nastojali pokazati društvu u kakvim nedostojnim životnim uvjetima žive ove skupine. U travnju 2017. godine konačno smo uspjeli riješiti problem njihova statusa. Predsjednik Hollande je tada ukinuo privremene dozvole boravka i Romima putnicima dao status državljana. Ali, predstoji još veliki posao s narodom koji misli da je slobodan time što se u karavanama kreće kamo želi, a ne prepoznaje da im mladost zaostaje za svim društvenim tijekovima i tehnološkim napretkom. Romi su miran narod, ali agresivnost kod Roma putnika izaziva život na rubu egzistencije pa su oni tako skloniji sukobima i ekscesima različitog karaktera. Preko Organizacije francuskih Roma nastavit ćemo s edukacijom i vjerujem u uspjeh jer istina dolazi polako i oni se tek trebaju s njome upoznati. 

Hrvatska kao pozitivan primjer uključenosti Roma u društvo

Ovom prilikom želio bih istaknuti još jednu bitnu stvar. Ovime što je napravila romska zajednica u Hrvatskoj trebali bi se ponositi Romi u cijelome svijetu. Još za vrijeme Jugoslavije na Hrvatsku smo gledali kao na konzervativnu sredinu, pomalo desničarsku u smislu nacionalne raznolikosti, ali ponovo naglašavam da ovo što se za Rome postiglo u Hrvatskoj ispravan je način postupanja i upravo je Hrvatska primjer ostalim državama diljem svijeta u kojima žive Romi, i to u velikom broju. Hrvatski parlament je prvi parlament koji je priznao Svjetski dan romskog jezika 5. studeni. Također je proglasio 2. kolovoza Međunarodnim danom sjećanja na romske žrtve genocida – Samudaripen. Svake godine kada dođem u Zagreb ili u Ušticu pored Jasenovca na događanje koje je organizirao Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA”, moje romsko srce pjeva, a duša mi je ispunjena jer vidim da se naša romska povijest neće zaboraviti i romski će narod ostati prepoznatljiv među ostalim povijesnim narodima Europe i svijeta.”

Izvor: phralipen.hr

0