Romsko kazalište Prizren: Svako dijete u Prizrenu raste sa željom da bude njegov član

Romsko kazalište Prizren osnovano je 1989. godine i još uvijek djeluje kao amaterska grupa unutar jedne od najstarijih nevladinih organizacija na Kosovu Durmish Aslano.

Kazalište je smješteno u Domu kulture Prizren u kojem se četrdesetak članova redovito sastaje, vježba i održava probe za predstave. Prostor Doma kulture dijele s još četiri kazališne grupe: Turskim kazalištem, Albanskim amaterskim kazalištem, Albanskim profesionalnim kazalištem i Bošnjačkim kazalištem. Za razliku od, primjerice Turskog kazališta kojem pomažu profesionalni redatelji i profesionalna ekipa koja s tim ciljem dolazi iz Turske, članovi Romskog kazališta sve zadatke dijele između sebe. Tako oni koji imaju afiniteta spram pojedinih djelatnosti i iskustva u istima preuzimaju ulogu kostimografa, scenografa, tehničara za rasvjetu, redatelja i drugog. Ipak, članovi Albanskog profesionalnog kazališta iz Prizrena pomažu im kad god stignu.

Edis Galushi od djetinjstva je član ovog kazališta te govori kako u Prizrenu svako dijete raste sa željom da bude njegov član. Za primanje u članstvo održavaju se audicije na kojima stručni tim čine ljudi iz romskog, turskog i albanskog kazališta. Kandidati ne moraju nužno biti romske nacionalnosti, ali moraju znati romski jezik jer se na njemu izvode predstave. Zbog porasta interesa za njihove predstave među ne-romskom publikom posljednjih su godina uveli titlove na hrvatskom, srpskom, albanskom i engleskom jeziku koji na platnu na sceni prate tekst koji izgovaraju glumci.

Za vrijeme bivše Jugoslavije Romsko kazalište Prizren bilo je u potpunosti konkurentno profesionalnim kazalištima iz raznih krajeva zemlje te je osvojilo brojna priznanja i nagrade na različitim kazališnim festivalima. Prva predstava koju su izveli zvala se Ljubav ne pita, a do danas su imali 28 premijera. Predstave su bile adaptacije dramskih tekstova različitih autora, primjerice Branislava Nušića i njegove drame Sumnjivo lice, ali prijem kod domaće publike na Kosovu nije bio naročit pa se kazalište odlučilo baviti temama koje zanimaju njihovu publiku i koje su značajne za razvoj njihove društvene sredine. Izvodili su predstave temeljene na tekstovima profesora Kujtima Paçakua, tekstovima Selahetina Kruezija i deset predstava prema tekstovima Nexhipa Menekshea te predstavu Panta Rei prema tekstu Edisa Galushija. Galushi je istaknuo kako postoji stanoviti nedostatak romskih romana i drama po kojima bi uprizorili predstave, ali istovremeno dodaje da među članovima kazališta ima i studenata i studentica književnosti koji su već iskazali interes za pisanje novih kazališnih tekstova. Galushi je također ponosan i na veliki broj mladih članova koji su nova pokretačka snaga i koji toliko kvalitetno rade da je često teško razlučiti radi li se o profesionalnom ili amaterskom kazalištu.

Cijeli tekst pročitajte na izvoru.

Autor: Maja Grubišić
Izvor: Phralipen

0