Emanuel i Aleksa: Ne postoje ROMI I SRBI, nego samo dobri i loši ljudi!

U Kemijsko-tehnološkoj školi “Božidar Đorđević Кukar” obično se u prvu godinu upiše oko 10% učenika romske nacionalnosti. Od tog broja skoro svaki drugi odustane od školovanja i ne zavši srednju školu. Jedan od onih koji je sada u četvrtom razredu je Emanuel Jašarević. On se nakon završetka obrazovanja u Osnovnoj školi „Petar Tasić“ upisao u Kemijsko-tehnološku i u startu imao problem.

„Кriterij koji je bio u osnovnoj školi je blago rečeno loš. Nije mi trebalo puno rada i zalaganja da bih bio odličan, praktično mi to i nije izgledalo kao školovanje. Dovoljno je bilo da sam redovan, primjeran, malo pokažem interes i to je to. Bilo je učenika koji su željeli da uče, da napreduju i ja sam jedan od tih. Zbog takvog načina rada sam imao velikih problema kada sam krenuo u srednju školu, jer je trebalo da nadoknadim dosta toga što sam propustio, da se naviknem na stroži kriterij… Nisam vjerovao koliko ja, u stvari, ne znam… Pitao sam se i kako ću biti prihvaćen od ostalih učenika, ali sam se poslije 3-4 mjeseci uvjerio da me gledaju kao ravnog sebi i uvek sam imao pomoć sa njihove strane kad god bi mi nešto trebalo. Naravno, i ja pomažem kad mogu, što do tada nisam doživjeo.

Fenomenalno je kada stekneš takve bezuslovne prijatelje, kada uvidiš da nema diskriminacije. Na žalost, od moje generacije samo sam ja došao do četvrte godine. Zašto je to tako i zašto su neki odustali od školovanja, po meni ima više razloga. Jedan je što zasnivaju porodicu, drugi što odu sa roditeljima u inozemstvo, a treći što kolaju priče da Romi ne mogu nigdje da se zaposle u Srbiji i onda nema nikakvog smisla da uče školu.“Emanuel smatra da su maloljetni brakovi koji se sklapaju među Romima generalno loša stvar i katastrofa, koji treba spriječiti.

„Ali, po meni je to ukorijenjeno iz nekog drugog razloga. Кao nacionalnost mi imamo određeni post-traumatski poremećaj, odnosno imamo sakriveni strah u sebi zbog toga što imamo kratak životni vijek. Iz tog straha da ne umremo mladi, želimo da što pre doživimo radost sklapanja brakova, rođenja djeteta u porodici… To je nešto najljepše što se dešava jednoj porodici. I onda iz razloga da bi se što prije to dogodilo ulazi se u maloljetničke brakove… To se vremenom polako mijenja, na to dosta utiče edukacija po školama, ali i naša crkva i priče o vjeri, Bogu, načinu života… U suštini sve to potiče iz porodice. Moji roditelji su mene dobili kada je otac imao 16, a majka 15,5 i oni mi kažu da njihovo iskustvo govori da ja to ne treba da radim.“

Emanuel se bavi i vannastavnim aktivnostima u školi. Bio je član, glazbene, pa dramske sekcije, uvijek je tu da pomogne kad treba. Sa svojim prijateljem iz razreda Aleksom Miljkovićem zajedno pomaže osmacima oko profesionalne orijentacije i odlučivanja u koju će školu. Aleksa je došao iz OŠ „Radoje Domanović“ u Manojlovcu i u toj školi nije imao prilike da ima drugove romske nacionalnosti.

„Naravno da sam čuo svakakve priče o Romima i mahom su bile negativne. Treba da se pazim od njih, jer oni nešto loše, da treba da ih izbjegavam. Onda sam ovdje upoznao Emanuela i shvatio da su to obične predrasude koje su nastale zbog toga što ljudi gledaju Rome kao cjelinu, a ne kao pojedince. Uglavnom nemaju neko osobno iskustvo nego samo slušaju priče. Ali, sada ja mogu da, kada se započnu takve priče, iznesem svoje iskustvo i razbijam te predrasude kad kažem da postoje Romi koji se ne uklapaju u takav šablon, da imam druga u razredu s kojim sam svaki dan, koji je dobar i kao čovek i kao prijatelj i kao učenik.“

Izvor: ROMinfomedia

🔥0