Izložba “Prisutne” Marije Koruge: Umjetnost u službi razvoja društvene svijesti

Marija Koruga rođena je 1988. godine u Zagrebu, gdje je 2012. završila magistarski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Izlagala je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj, Francuskoj, Sloveniji, Austriji i Njemačkoj. Njezine slike bile su dio filmskih scenografija za hrvatske i europske produkcijske kuće, uključujući i BBC. Fondacija “Erste fragmenti” dodijelila joj je otkupnu nagradu za sliku “Gelada Baboon” 2014. godine.

Budući da se na dosadašnjim izlaganjima susretala s cenzurom i neprimjerenim komentarima, razmišljajući o položaju umjetnica u okviru moderne umjetnosti, odlučila je napraviti izložbu “Obična promatračica”. U tom ciklusu radova bavila se velikim svjetskim umjetnicama. Fokusirajući se na njihov rad, prikazala ih je u prostoru njihova ateljea za koji kaže da je prostor u kojem one mogu “graditi” situaciju oko sebe.

Nakon “Obične promatračice” održane krajem 2017. godine, dobila je poziv iz BLOK-a za drugi projekt koji se bavio istraživanjem ženske umjetničke povijesti, ali u Hrvatskoj. Kopajući po likovnom arhivu naišla je na zanimljive priče iz kojih je nastala izložba “Iz povijesti”, održana u travnju 2019. godine.

Nakon ovih projekata, prijavila je i projekt za Laubu u kojem je proširila priču s umjetnica na žene u Hrvatskoj općenito. Izložba “Prisutne” tamo se održala od 27. kolovoza do 10. rujna ove godine. Za inspiraciju joj je kao literarni materijal poslužila knjiga “Naše žene: Leksikon znamenitih žena Hrvatske od X. do XX. stoljeća” Luke Boršića i Ivane Skuhala Karasman. Autori “Leksikona” pridružili su se Mariji kao gosti javne tribine, a koja se održala u Laubi 3. rujna povodom postavljene izložbe.

Umjetnica Koruga ovom je ciklusu pristupila opuštenije nego prethodnima te, kako sama kaže, čak i pomalo egoistično. Čitajući biografije žena naišla je na neke momente koje je povezala sa svojim životom. Zbog toga joj nije bilo u interesu samo “prepričati” detalje iz njihovih života, nego je odlučila prikazati kombinaciju njihovih priča i osobnog narativa.

Na tribini je govorila i o akvarelu kao likovnoj tehnici koja se često vezivala uz amaterizam. Stoga, njezin odabir upravo akvarela, i još k tome papira velikog formata, može se smatrati svojevrsnim buntom protiv uvriježenog stereotipa o akvarelu kao inferiornijoj tehnici.

Cijeli tekst pročitajte na izvoru.

Autor: Petra Cvetković
Izvor: Phralipen

0