Prošlo je već četiri godine otkada se skupina mladih entuzijasta iz malog sela na istočnom rubu Koprivničko-križevačke županije odlučila pobuniti protiv sveopće apatije i pokušati zakotrljati jednu pozitivnu sportsku priču. Otada Kloštar Podravski nije samo još jedno siromašno, hrvatsko selo koje muku muči s problemom polaganog nestajanja populacije, već i poprište zanimljivog nogometnog, ali i društvenog eksperimenta. Od 2015. godine kada je nova ekipa sačinjena od bivših i sadašnjih igrača došla na čelo kluba, seniorska momčad ostvarila je i ozbiljan rezultatski iskorak: izborili su plasman u međužupanijsku ligu (4. HNL) u kojoj se natječu od sezone 2017.-2018., a u svibnju ove godine osvojili su Županijski kup Nogometnog saveza Koprivničko-križevačke županije. I više nego pristojni rezultati za selo koje nema niti dvije tisuće stanovnika. Međutim, glavni povod za naš razgovor s bivšim i sadašnjim funkcionerima kluba nisu bili sportski rezultati, za koje i naši sugovornici priznaju da nisu najvažnija stvar u ovom projektu, već socijalna funkcija koju klub ima u svojoj zajednici.
No što se zapravo promijenilo u klubu pa da bi ta 2015. godina mogla biti smatrana prekretnicom u povijesti kluba sa skoro pa stogodišnjom tradicijom? Nova rukovodeća ekipa je kao jedan od ključnih ciljeva postavila demokratizaciju upravljanja klubom: Ono što mi smatramo bitnim je aktivacija što većeg broja članova unutar kluba na način da ih se pita o politikama kluba i da ih se nastoji uključiti u proces odlučivanja i proces formiranja i provođenja politika unutar kluba, objašnjavao je 2017. godine tadašnji član izvršnog odbora i predsjednik škole nogometa Josip Jagić. Aktualni predsjednik kluba Salvatore di Mauro pojašnjava nam što to znači u praksi: Mi funkcioniramo po principu jedan član jedan glas. Ja kao predsjednik nemam izvršnu moć, ne mogu lupiti šakom o stol i reći ‘to se bu tak delalo’. Svaki član kluba ima isto pravo glasa kao i svi ostali. Ako se donose neke važne odluke onda se svi sastajemo i svi imamo jednako pravo glasa. To je naš klub, nije to moj klub, ili klub nas nekoliko, već klub cijele zajednice.
Cijeli tekst pročitajte ovdje.
Autor: Krešimir Zovak
Izvor: Phralipen
