Orhan Galjuš: Razbijanje tišine bila je moja namjera

Broken Silence je dokumentarni film radio reportera Orhana Galjuša koji je rođen na Kosovu, a živi u Nizozemskoj. Galjuš kroz film, razgovarajući s Romima koji su preživjeli nacistički režim te posjećujući muzeje i različite komemoracije, pokušava otkriti što se točno dogodilo Romima za vrijeme Drugog svjetskog rata kako bi što kvalitetnije progovorio o toj problematici, razbijajući tišinu koja je sakriva.

S mojim  dugogodišnjim prijateljem Bobom Entropom, redateljem, krenuo sam na putovanje koje je trajalo 4 mjeseca. Boravili smo u mnogim gradovima i romskim naseljima i snimali. Romi i Sinti koji su preživjeli ova teška vremena ili čije su članove obitelji ubili nacisti otvorili su nam svoja vrata i svoja srca. Kad smo sakupili dovoljno materijala i kad su nam srca bila prepuna emocija povezali smo sve dijelove u cjelinu i javno prikazali film,  objasnio je Orhan opisujući proces snimanja filma.

Kroz razgovor s preživjelim Romima Galjuš gledateljima otkriva užase koje su počinili nacisti. Jedan od preživjelih je napomenuo da su njegova braća i otac morali volontirati za sterilizaciju kako bi spasili živu glavu, drugi je opisao užas nabijanja male romske djece o zid do smrti, a treći svoje vlastito iskustvo u koncentracijskom logoru dok je imao samo tri godine. Jedan ne-Rom u filmu  ispričao je Galjušu kako su ga nacisti primorali da kopa grobove ubijenim Romima te kako je svjedočio krikovima romske djece, žena i muškaraca dok su ih nacisti ubijali. Tada je imao tek devetnaest godina. Svi su svjedoci naglasili kako se riječima ne može opisati užas koji su osjećali dok su gledali i proživljavali navedene događaje.

Galjuš izražava veliko žaljenje što Romi nisu dovoljno svjesni toga što se dogodilo, što se nisu uspjeli izboriti za prava onih koji su izgubili članove svojih obitelji te što nedovoljno kvalitetno obilježavaju dane prisjećanja na romske žrtve nacističkog režima. Međutim, Orhan je također razočaran i samim sobom jer je tek u tridesetoj godini saznao za užase koji su se dogodili četrdesetih godina prošloga stoljeća.

Romska povijest vezana uz razdoblje nacističke Njemačke za mene je bila nepoznata sve do dana kad sam se doselio u Nizozemsku. Ostao sam šokiran monstruoznošću sustava koji se vodio idejom istrebljenja romskog naroda, rekao je Orhan Galjuš i nastavio: Nikada o tome nisam učio u školi. Na Kosovu učenici nemaju priliku učiti o  stradanjima Roma u logoru Auschwitz ili u logoru Jasenovac jer to nije dio školskog programa.

Redatelj tijekom filma nerijetko spominje kako je na Kosovu u doba Jugoslavije Romima bilo mnogo bolje, ekonomski i politički. Zbog manjka fokusa na etnicitet, Romi su mogli lakše raditi i zarađivati te se politički organizirati i mijenjati nepravedno stanje u kojem bi se našli. Jačanjem nacionalnog sentimenta u devedesetim su se godinama prošloga stoljeća ideali jednakosti izgubili te Romi od tada žive u velikom siromaštvu.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Autor: Fran Radonić Mayr i Maja Grubišić
Izvor: Phralipen

0