Majka ju je prodala u Hrvatsku za 100 Eura

Rođena je u Bosanskoj Krupi, u Bosni i Hercegovini, 1991. godine. Majka ju je prodala u Hrvatsku za stotinu eura. Hrvatsko državljanstvo nije imala i još uvijek ga nema, iako ovdje živi četrnaest godina, iako je u Hrvatskoj rodila šestoro djece. Kako bismo zaštitili i nju i djecu, našu sugovornicu nazvat ćemo Helena. Ovo je njezina ispovijest.

Helenu je rodila samohrana majka, a uz nju je imala još četvero djece. Helenina majka je tijekom života imala mnoge muškarce. Nikad se nije udavala, nije brinula adekvatno o djeci, iako je među njima imala miljenike koji su bili pošteđeni Helenine tragične sudbine.

– Nije se nikad brinula o nama. Ispisala me iz škole u drugom razredu osnovne, mene i stariju sestru tjerala je da za nju prosjačimo. Skupljale smo aluminij, započinje Helena hrabro svoju mučnu životnu priču.

Helena nije imala nikoga tko bi ju zaštitio, a baka koja je živjela s njima bila je bolesna i njoj je također bila potrebna briga.

– Imala sam baku koja je mokrila u pelene. Nije mogla ni o sebi brinuti, živjela je s nama pa smo se sestra i ja brinule i za nju. Kad je najstarija sestra ostala trudna, ujak i mama su je ošišali na ćelavo, zavezali za auto i tjerali da trči po šumi. To joj je bila kazna, kaže Helena, jer se htjela udati i pobjeći od prosjačenja.

Tata joj je umro, a da ga nikad nije upoznala, kao što do danas ne može sa sigurnošću reći njegov identitet: “Rekli su mi njegovo ime i prezime, ali ja ne znam je li to taj čovjek.“ Kad je Helena imala nešto manje od 14 godina, njezina majka udala se za čovjeka koji je bio poveznica s Hrvatskom.

– S njim je otišla u Hrvatsku na nekoliko dana. Nas je ostavila same u Bosni. Snalazili smo se kako smo znali. Vratila se u Bosnu, bila je tu tjedan dana i onda je rekla kako starija sestra i ja idemo u Hrvatsku, jer se u Hrvatskoj može dobro zaraditi. Rekla je da ćemo raditi i njoj slati novce u Bosnu. Nismo imale pravo glasa. Napravila nam je bosanske putovnice, dovela nas do graničnog prijelaza i predala drugoj strani, to jest ocu mog bivšeg muža, priča Helena. Čovjek ih je odvezao u Zagreb. Helena je tada imala 14, a sestra 15 godina.

– Bile smo tamo nekoliko dana i trebale smo ići u Split prosjačiti. Sestru su odveli u Split pa je vratili u Bosnu, ali mene je poljubio njegov sin. Njegov otac je odmah nazvao moju mamu i rekao da sam ja u vezi s njegovim sinom koji je bio stariji od mene tri godine. Rekao je da ona dođe da se dogovore oko mene. Ona je došla i ne znam što su se dogovarali, ali kada je otišla rekao mi je da joj je dao 100 eura za mene i da ja pripadam njima. Ja sam nedugo nakon toga ostala trudna. Imala sam 14 i pol godina. Nije ni da mi se sviđao, niti da sam ga voljela. Taj dečko je meni tada bio bijeg od mame i od svog tog života koji sam s njom proživljavala. Nisam ni slutila kakav život me zapravo tek čeka. Pokušavala sam se spasiti jednog zla, a upala sam u još gore, govori Helena.

Čekao ju je još veći pakao. Sve je počelo kada je ostala trudna. „Počeo me udarati i tući s nogama i rukama. Bila sam u petom mjesecu trudnoće kada me nogama udarao u trbuh. Govorio mi je: „Glupa Bosanko, sada ćeš tu na dvorištu roditi dijete, a tebe ću protjerati tvojoj mami kurvi u Bosnu.“

Živjela je s mužem, njegovim ocem i mamom. Muževa majka joj je znala reći da će joj ona kupiti kartu da se vrati u Bosnu, ali veće pomoći od, kao uostalom niti karte za Bosnu, nije bilo.

– Ona je isto trpjela nasilje i njoj je to bilo normalno. Nije me ni mogla, ni pokušavala zaštititi, kaže Helena.

Mužev otac je nikada nije tukao, ali ju je psihički zlostavljao i ucjenjivao. Morala ga je slušati jer joj je prijetio da će joj oduzeti djecu. Otac prosjači cijeli život. Lažni invalid je, u kolicima, i optužen je, kaže Helena, za pedofiliju i više silovanja u Bosni. Na majčinu pomoć nije mogla računati.

– Netko je dok sam bila trudna prijavio da sam ja tu ilegalno, maloljetna i trudna. Došla je policija. Nisu me deportirali nego su me stavili u jedan Caritasov dom. Tamo sam bila 24 sata. Idući dan je moja mama došla i potpisala da izađem. Nije me ni zagrlila niti poljubila taj dan. Samo me predala ponovno njima, kroz suze se prisjeća Helena dok nam nastavlja priču: „Ja sam dobila neki papir koji treba ovjeriti na granici. Prošla sam u Bosnu s njim i njegovom mamom i vratila se nazad u Hrvatsku. U Bosni smo bili tjedan dana. Tukao me pred mamom, a i na nju je digao ruku. Mama mi je rekla: „Dijete drago, ne možeš kod mene živjeti. Ja te ne mogu hraniti. Ti si trudna i moraš mu se vratiti. Govorila je: „Vidiš da mu je žao. On se pokajao.“ On je uvijek imao riječi koje srce paraju kada napravi tako nešto. Onda bi mi govorili da ga trebam slušati i raditi kako on kaže. Govorili su mi da ga ne ljutim jer me on voli.“

Na granici se nitko nije pitao zašto maloljetna prelazi granicu s nepoznatim ljudima. U Hrvatskoj nitko nije pitao što ona tu radi trudna i maloljetna, pa i kada je rodila u hrvatskoj bolnici nitko ju ništa nije pitao, a rodila je šestero djece.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Autor: Bojana Guberac
Izvor: lupiga

0