Beč – primjer socijalnog stanovanja

Autor:

Socijalno stanovanje podrazumijeva izgradnju stambenih objekata koje subvencionira država za društvene skupine koje ne mogu ostvariti svoje stambene potrebe na slobodnom tržištu nekretnina. Ova definicija objašnjava zašto je sektor socijalnog stanovanja od velike važnosti. Njegova glavna svrha je subvencioniranje stanovanja općenito. Možemo se zapitati zašto je to zapravo toliko važno i zašto vlade ulažu toliko novca u subvencioniranje stanovanja. Odgovor na to je prilično jednostavan.

U Njemačkoj, primjerice, Ustav propisuje čl. 20 (1): “Savezna Republika Njemačka je demokratska i socijalna savezna država”. U tom smislu, zakonodavstvo je ustavno obvezno težiti “prihvatljivom balansu sukobljenih interesa i stvaranju prihvatljivih životnih uvjeta za sve.” To se svakako može tumačiti na mnogo različitih načina, kao što su, dakle, propitivanje što su prihvatljivi uvjeti i kako to izgleda u stvarnosti. Ustav jamči samo nekoliko osnovnih socijalnih prava, međutim nekoliko članaka o temeljnim pravima zahtijeva od države društvenu akciju. Takav je recimo članak 1. koji kaže: „Iz obveze državne vlasti da poštuje i štiti ljudsko dostojanstvo, slijedi da država mora osigurati i osnovne materijalne egzistencijalne uvjete za svoje građane.“ Naravno, to otvara pitanje zašto to ne provode sve demokratske države u Europi svojim politikama. Jedan veliki činilac koji utiče na države Europe da odbace ili barem da ne šire ideju o osnivanju stambenog sektora koji se financira iz državnog proračuna, jeste trošak koji dolazi s ovom idejom. U tom smislu lako je reći da vrlo bogate države poput Njemačke mogu financirati takve subvencije, ali za mnoge države, posebno za zemlje istočne Europe poput Hrvatske, takve politike jednostavno nisu moguće.

Međutim, postoji ogromna zabluda o tome. Većina ljudi osnivanje stambenog sektora koji se financira iz državnog proračuna smatra prikladnim za bogate države, kojima financijski teret nije toliko bitan jer su njihovi prihodi daleko veći od njihovih troškova u tom pogledu. Ono što se na ovaj način zanemaruje je ogroman prihod koji država može dobiti kroz takve politike. Ako država može osigurati povoljno stambeno zbrinjavanje, to će svima donijeti dobit. Broj beskućnika i ljudi koji imaju ogromne dugove drastično će opasti. Uz to, najvjerojatnije će se smanjiti i stopa kriminala, pogotovo kada je riječ o pljačkama. Tako će se povećati opći osjećaj sigurnosti među stanovništvom. Osim toga, povećava se i kupovna moć stanovništva. Budući da će vlada primati ove prihode u obliku poreza, dobijeni novac od poreza će se  trošiti na obrazovanje, infrastrukturu ili mirovine, tako da svi imaju koristi od toga.

U Beču je vlada Austrije uložila mnogo novca u sektor socijalnog stanovanja i učinila ga jednim od glavnih prioriteta, i tako je prije gotovo stotinu godina. Godine 1923. austrijska vlada pokrenula je svoj program borbe protiv siromaštva i uspostavila djelotvoran sustav koji će omogućiti svima u Beču mjesto za život. Tada je to učinila kako bi se borila protiv porasta tuberkuloze u gradu, jer su se higijenski uvjeti pogoršali zbog nedostatka životnog prostora. Vlada je to učinila izgrađujući ogroman broj količine komunalnih stambenih zgrada, kako bi osigurala dovoljno prostora za stanare.

Ovaj program se nastavlja i do danas, zbog čega je danas oko četvrtine svih stanova u Beču i dalje u vlasništvu pripada Grada Beča. To rezultira nižim najamninama za Bečane, zbog činjenice da se gradska uprava smatra odgovornom u slučaju iznenadnog porasta cijena iznajmljivanja. U usporedbi s tim, privatno tržište je daleko manje odgovorno i transparentno, tako da privatnici mogu povećati rente i to opravdati nepotrebnim modernizacijama ili slično.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Izvor: portal-udar.net

0