Srbija: Somborski Romi od 16. do 20. stoljeća

Autor: Milan Stepanović

Prema najstarijem turskom defteru (popisu) Segedinskog sandžaka iz 1570. godine, u Somboru je popisano svega 13 kršćanskih kuća, a na popisu je, u tri gradske mahale, zabilježeno i 217 muslimanskih kuća, kao i 17 turskih vojnika koji su služili u somborskoj tvrđavi (među popisanim turskim stanovništvom većina su, vjerovatno, bili naši sunarodnici islamske vjeroispovesti, pa je njih 60 bilo skorašnjih konvertita, odnosno bili su djeca kršćanskih roditelja, a sedmorica su zabilježena zavičajnim prezimenom „Bosna“). Na popisu je zabilježena i zasebna romska zajednica ili tzv. “ciganska mahala” (bilo ih je i kršćana i muslimana), koja je brojala 12 kuća. Njihova imena su: Ali Abdulah sa sinom Janićijem, Žarko Radić, Todor Jovan, Đura Novak, Memi Abdulah, Mustafa Bali, Hasan Abdulah, Jura Vladisav, Aleksa Vladisav, Strahinja Dmitar, Ilija Vejin i Sekula Marko (osim jednog, svi popisani Romi islamske veroispovesti imali su prezime Abdulah, koje je predstavljalo sinonim za nove muslimane, koji su u tom pokoljenju prešli na islam).

Među najstarijim slojem somborskog romskog stanovništva iz 18. stoljeća, zabilježenog u gradu na popisu taksalista Bačke županije 1735. godine, od trojice zapisanih Roma dvojica su se, sudeći po prezimenima (Đuka i Jovan Kalajdžić), bavila kalajdžijskim, a jedan zlatarskim zanatom (zapisan samo kao “Zlatar”). Godine 1738. i 1741. tzv. “činž” (porez), koji su komorskim vlastima posebno plaćali Romi, Grci i Židovi, u Somboru je iznosio 12 forinti. Porez koji se odnosio na ovdašnju romsku zajednicu procijenjen je 1746. na 32 forinte, a na ime ovog poreza Kraljevska komora je u Somboru 1748. g. ubrala 28 forinti. Taj porez skupljao je somborski “ciganski knez”, koji se 1746. godine Bačkoj županiji žalio da pri tom ima mnogo nevolja, zbog čega je molio posebnu nagradu. Sami Romi tužili su se iste godine Županiji na obavezu da daju konjske zaprege za javni prijevoz i ukazivali na svoje siromaštvo.

Na poreznom popisu Sombora iz 1755. g. zasebno su popisane grčka i romska zajednica. U romskoj zajednici bila su te godine, u 15 porodica, bila 22 odrasla punoljetna muška člana, a taksa je plaćana po punoljetnoj muškoj glavi, u visini 4 forinte i 12 krajcara godišnje. Slijede imena romskih kućnih starješina, koji su, očito, svi bili pravoslavne vjeroispovijesti:

– Nedeljko Vranješ (4 odrasla muška člana porodice)
– Đuka Kaluđ (1 član)
– Stojan Petrović (1 član)
– Anen Avramov (1 član)
– Paja Đulinac (1 član)
– Jovan Palićki (1 član)
– Jovan Nikolin (1 član)
– Suba Katin (1 član)
– Kuzman Nikolin (1 član)
– Zarija Grujić (1 član)
– Nikola Grujić (1 član)
– Đuka Andrija (1 član)
– Neđa Šipošev (2 člana)
– Paja Stojkanov (4 člana)
– Atanacko Franjetić (1 član)

Iste godine (1755) popisani su Romi i u svim komorskim mjestima (selima i varošicama) u Bačkoj, a ukupno su na popisu zapisana 152 kućna starješine romske narodnosti, kojih je bilo u skoro svim komorskim mjestima.

Vremenom, ovi somborski Romi su izgubili svoju etničku odrednicu i zahvaljujući zajedničkoj vjeroispovesti utopili su se u somborsko srpsko stanovništvo. Vrlo rano su somborski Romi izgubili ranije nomadske karakteristike i vezali su se za grad u kome su nastavili da žive i da se, najčešće, bave raznim zanatima (občino kovačkim, kolarskim i kujundžijskim=zlatarskim).

Prema podacima iz 1781. g. u Somboru je bilo već 140 Roma, a 1850. g. popisanо je u gradu 256 Roma. Od druge polovine 19. stolječa ovdašnje posrbljene romske porodice Šipoš i Đulinac posebno su se razgranale i postale poznate kao vrsne glazbene porodice, čiji su tamburaški orkestri svirali od Sombora do Pešte i Beča, pa i samom caru Franji Josifu prilikom njegovih dolazaka u lov, u širu okolinu Sombora. Prvi romski orkestri u Somboru pojavili su se 1846. godine, kada je, na preporuku ovdašnje Mađarske čitaonice, iz Baje u Sombor preseljeno osmoro mađarskih Roma kako bi “u Somboru organizirali glazbeni život”.

Na popisu stanovnika teritorije grada Sombora, koji je obavljen po naređenju Ministarstva unutrašnjih poslova Kraljevine SHS, u prvoj polovini 1929. godine, posebno su, osim ostalih narodnosti, navedeni i Romi, kojih je u Somboru te godine bilo 205. Znatan broj Roma živio je u zasebnom romskim naseljima u obližnjoj varošici Apatin i selu Bačkom Monoštoru.  Unatoč socijalizaciji i uklapanju u urbani život, stoljeća su bila potrebna dok obespravljenost i siromaštvo ovdašnjih Roma nisu u znatnoj mjeri bili uklonjeni.

Izvor: ravnoplov.rs

22556 false true true false true true false auto false ease-in-out 300 auto false 0 true true Previous (Left arrow key) Next (Right arrow key)
%curr% of %total%
30