Sloboda govora i njene granice

Autor: Fran Radonić Mayr

Sloboda govora je princip koji potiče slobodu bilo kojeg pojedinca ili grupe da bez cezure ili zakonske kazne iznese svoje mišljenje, a kategoriziran je i kao ljudsko pravo u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. U svakodnevnom se diskursu čuju rasprave o tome gdje se trebaju nalaziti granice slobode govora, uključuje li ona i govor mržnje, klevetu i slično. U ovoj ću kolumni predstaviti problematiku slobode govora i njenih granica te povijesni kontekst.

Kada slobodu govora promotrimo kao filozofski koncept ubrzo ćemo primijetiti da ima nekoliko zanimljivih karakteristika. Naime, govor kao takav je nužno društven te nema potrebe zagovarati njegovu slobodu ako smo sami na otoku gdje nas nitko ne može čuti, a budući da o slobodi govora možemo govoriti samo u kontekstu društva, moramo joj pristupati pažljivo, kako ne bi ugrozila druga ljudska prava kao što su pravo na privatnost, sigurnost, demokratsku jednakost i prevenciju nanošenja fizičke boli. Imajući u vidu da sloboda govora može narušiti druga ljudska prava, ona nikad ne može biti apsolutno slobodna, pa tako ni apsolutno pravo. Zato svaka država ograničava to pravo putem zabrane govora mržnje i klevete. Sloboda govora, također, da bi uopće bila govor, nužno mora biti barem malo ograničena. Ako svi govorimo odjednom, to više neće biti govor nego buka. Dakle bez nekih pravila i procedura naprosto ne možemo sudjelovati u razgovoru te je govor kao takav ograničen protokolima uzajamnog poštovanja i pristojnosti.

Najrelevantniji zagovornik slobode govora, filozof John Stuart Mill, u svojoj knjizi O slobodi  napominje da sloboda govora mora biti ograničena po principu štete, no još uvijek se raspravlja o tome što uopće ta šteta jest. Mill piše da govor ne smije direktno napadati prava određene osobe, ali na svakom od nas ostaje da interpretiramo što znači direktni napad i u skladu s time odredimo naš stav o principu. Kako bi nam u tome pomogao, Mill nudi poznati primjer s trgovcima kukuruza. On smatra da je prihvatljivo napisati u novinama da trgovci kukuruza namjerno izgladnjuju siromašne, ali ako se okupi neprijateljski nastrojena masa ljudi pred kućom trgovca kukuruzom, ta ista rečenica prestaje biti prihvatljiva jer izravno potiče nasilje. Filozof Joel Feinberg u svojoj knjizi Uvreda drugima argumentira da princip štetene ide dovoljno daleko te da se sloboda govora mora ograničiti principom uvrede, jer uvreda promovira diskriminacijske ideje koje vrlo brzo završavaju direktnim napadima i štetom po pojedince. Imajući navedeno u vidu, mnoge su europske zemlje ponosne na zakonsku zabranu poricanja Holokausta, što uključuje Austriju, Belgiju, Kanadu, Češku, Francusku, Njemačku i mnoge druge.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Izvor: phralipen.hr

🔥0