Osvrt: Računovođa Auschwitza

Autor: Franka de Syo

Kanadski dokumentarni film „Računovođa Auschwitza iz 2018. godine, u režiji Mathewa Shoycheta, jedan je od mnogobrojnih projekata s ciljem održavanja sjećanja na tragične događaje i žrtve Holokausta, koji se ističe razumljivim te intimnim pristupom filozofskim i moralnim preispitivanjima ne samo preživjelih žrtava koncentracijskih logora, već i bivših službenika SS-a, ali i šire i podijeljene javnosti. Ovaj filmski uradak nadilazi cilj samog osvješćivanja novih generacija o stravičnim djelima nacističke Njemačke tako što raščlanjuje pitanje krivnje, njezinog vremenskog trajanja i odnosa prema nj. u različitim okolnostima te naglašava i elaborira važnost sudskih procesa i zakonske pravde, čak i ako je ona za žrtve samo simbolična i stiže sa značajnim zakašnjenjem.

Naslov filma utemeljen je na nadimku bivšeg činovnika SS-a Oskara Groeninga, tzv. „računovođe Auschwitza“ kojem je 2015. godine u Njemačkoj suđeno za suučesništvo u ubojstvima 300.000 Židova u koncentracijskom logoru Auschwitz 1944. godine. Sedamdeset i jednu godinu nakon zločina za koje je optužen, 94-godišnji Oskar Groening – koji je nakon Drugog svjetskog rata vodio miran i bezbrižan život u svome rodnom gradu – po prvi se puta susreće s mogućnošću kaznenog progona. Na suđenje 2015. godine kao svjedoci su pozvani preživjeli bivši zatvorenici Auschwitza, dovodeći Groeninga u direktan kontakt sa žrtvama sistema kojeg je činio dio.

Prije prikaza samog suđenja Oskaru Groeningu,  gledatelje se uvodi u ovu kompleksnu tematiku objašnjavajući zašto se suđenje odvija s tolikim vremenskim odmakom od počinjenih zločina kroz povijesni pregled suđenja i više rangiranim službenicima SS-a. Naime, u dokumentarnom filmu saznajemo kako je u Auschwitzu služilo otprilike 6,500 SS službenika, od kojih je samo 49 kazneno gonjeno u Njemačkoj po završetku Drugog svjetskog rata. Taj zapanjujuće nizak broj – koji se odnosi na službenike samo jednog koncentracijskog logora – objašnjen je činjenicom da su mnogobrojni pravnici i sudci također bili povezani s nacističkim strukturama i ideologijom.

Ipak, 1986. godine, John (Ivan) Demjanjuk, bivši čuvar u koncentracijskim logorima u okupiranoj Poljskoj, deportiran je u Izrael na suđenje za ratne zločine. Identificiran kao tzv. „Ivan Grozni“, čuvar iz koncentracijskog logora Treblinka, proglašen je krivim za zločine protiv čovječnosti te osuđen na smrt 1988. Međutim, Izraelski Vrhovni sud 1993. godine poništava presudu zbog novih dokaza o identitetu „Ivana Groznog“. Iako je dokazano da Demjanjuk uistinu nije bio „Ivan Grozni“ te se mogao vratiti u zemlju prebivališta – SAD – 2001. je godine ponovo optužen za rad u koncentracijskim logorima Sobibor i Majdanek u okupiranoj Poljskoj te logoru Flossenbürg u Njemačkoj. 2011. godine Demjanjuk je u Njemačkoj osuđen za suučesništvo u ubojstvima 27,900 Židova. Priloživši žalbu čiji se postupak nikada nije odvio zbog smrti Demjanjuka prije zakazanog početka, do danas je zakonski ostao nevin i slobodan čovjek.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Izvor: phralipen.hr

0