Kad velika drveća padaju – priča o Rukeliju

Autor: Ivana Perić

U pjesmi Kad velika drveća padaju, velika američka pjesnikinja Maya Angelou piše:

„Kad velika drveća padaju,

stijene na dalekim brežuljcima drhte,

lavovi se stisnu

u visokim travama,

čak i slonovi

odrvene zazivajući sigurnost.”

Pjesmu je Angelou napisala kad je umro njen prijatelj, također veliki američki pisac James Baldwin, i na njegovom ju je sprovodu prvi put pročitala. Čini mi se kako su upravo ovi stihovi dobri za početi priču o njemačkom boksaču Johannu Trollmannu, nadimkom Rukeli (na romskom ‘drvo’).

Od početka 20. stoljeća boks je, primarno američki, ali i europski, bio područje kojem su gravitirali oni iz marginaliziranih, obespravljenih i diskriminiranih društvenih skupina – crnci, Židovi, Romi. U SAD-u je to bilo najvidljivije – Jack Johnson, Joe Louis, Benny Leonard, Barney Ross, Sugar Ray Robinson, Larry Holmes, Sugar Ray Leonard, Muhammad Ali

Kako piše Joyce Carol Oates u sjajnoj knjizi eseja On Boxing (možda i najboljoj knjizi o boksu ikad napisanoj): Neki promatrači vjeruju da su boksači ljuti zato što su muškarci, a ljutnja je, za muškarce, način postizanja i uspostavljanja dominacije nad drugima… No razumno je pretpostaviti i kako se boksači bore jedan protiv drugoga zato što im legitimni objekti njihove ljutnje nisu dostupni. Nema društva u kojem spektakl dvojice muškaraca koji se bore jedan protiv drugog nije intrigantna, ako ne i namjerna, slika političke impotentnosti muškaraca (i žena): boriš se protiv onoga što ti je najbliže, što je dostupno, spremno boriti se protiv tebe. I ako možeš, radiš to za novac.

Jedan od tih, marginaliziranih i diskiminiranih, koji su svoje mjesto našli u boksu, bio je i Trollmann, nadimkom Rukeli. Mlad, zgodan, popularan, zovu ga boksač plesač (davno prije nego je plesački stil proslavio Ali), Rukeli 1933. osvaja naslov njemačkog boksačkog prvaka u poluteškoj kategoriji, ispraši pošteno čovjeka koji se zove Adolf (nezanemariva simbolika).

Kako o Trollmannovom životu piše Dario Fou knjizi Šampion, Rukeli je među svojima bio zvijezda, primjer snage i mogućnosti, a sam je, dok je odrastao, na zidu u sobi kao uzore držao sliku Rose Luxemburg Spartaka – kombinacija koja doista govori ustajte, prezreni/e na svijetu.

Nekoliko dana nakon osvajanja naslova prvaka nacisti mu ga oduzimaju, iz jednog jedinog razloga – zato što je Rom. Zakazuju novu borbu, prijete da mora promijeniti svoj boksački stil ili će izgubiti titulu. Na dan borbe, Rukeli tako dolazi prekriven brašnom i s obojanom plavom kosom, kao karikatura “arijevskog boksača”. Gubi. Život postaje sve teži za Rome u Njemačkoj, a Rukeli se uslijed ozbiljnih životnih nedaća povlači iz boksa.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Izvor: phralipen.hr

🔥0