BIH: Bez završetka srednjih škola nema integracije

Autor: R.U.

Pravo na obrazovanje jedno je od najvažnijih ali i jedno od najugroženijih ljudskih prava romske nacionalne manjine. Upravo ugrožavanje prava na obrazovanje sprječava romske građane pristupu svim drugim društvenim i političkim funkcijama koje su od značaja kako za društvo tako i za njihov osobni životni napredak.

Ne postoji ni jedan izvještaj iz kojeg se može zaključiti koliki je stvarni postotak uključenosti romske djece u obavezno osnovno kao i srednje obrazovanje, ili koliki je postotak romske djece koja nisu uključena u obavezno obrazovanje. Osnovni razlog je što su do zadnjeg popisa, dakle 22 godine između dva popisa, postojale samo okvirne procjene o broju Roma uvećavane ili smanjivanje iz raznih interesnih i političkih razloga. Tako da da podaci o stvarnom broju romske djece u Bosni i Hercegovini nisu poznati. Tome je doprinjela praksa da se u većini škola ne inzistira na etničkom izjašnjavanju (prije svega kako se manjine iz konstitutivnih naroda ne bi dovodile u nezgodan položaj). Uključenost romske djece u vrtiće, odnosno jaslice, je nikakva, a uključenost u predškolski nivo počinje te u zadnje tri godine.

Okvirni akcijski plan o obrazovnim potrebama Roma/Romkinja u Bosni i Hercegovini za razdoblje od 2018. do 2022. godine usvojen je na sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine održanoj u rujnu 2018. godine. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine preporučilo je nadležnim entitetskim, odnosno kantonalnim ministarstvima obrazovanja i Odjelu za obrazovanje Brčko Distrikta BiH da u saradnji s lokalnim zajednicama i romskim udruženjima koja egzistiraju na njihovom području pripreme i usvoje vlastite akcijske planove o obrazovnim potrebama Roma/Romkinja. Ti akcijski planovi bi, prema potrebama i stanju na terenu, trebali imati precizne mjere koje bi rezultirale potpunom jednakošću romske djece u pristupu pravu na obrazovanje, odnosno uspješnom uključenošću sve romske djece u obavezno osnovno obrazovanje.

Aida Salkić, direktorica Pedagoškog zavoda Zeničko-dobojskog kantona koja je dobra poznavateljka problema Roma u obrazovanju, kaže da iz iskustava nastavnika i direktora škola, ali i drugih institucija, razlozi za odustajanje od škole učenika romske nacionalnosti su nedovoljno razvijena svijest o važnosti obrazovanja i ekonoske teškoće. Kako kaže, ovi razlozi su često povezani, ali sistemskim radom i lokalne vlasti i NVO sektora napravljeni su pomaci.

S druge strane, Indira Bajramović direktorica NVO Bolja budućnost iz Tuzle smatra da postoji diskriminacija prema romskoj djeci i da je to glavni razlog zašto napuštaju obrazovanje. „Djeca to osjete, i uz socijalni osnov o kojem se često govori, postoji i nacionalni. Takođe je problem u obrazovanju što donatori se drže samo određenih sredina. Svi donatori se u Tuzli su fokusirani na Kiseljak, ali i u drugim školama ima Roma, ali zbog nedostaka sredstva i projekata za tu romsku djecu se ništa ne radi kako bi se popravio njihov položaj u školama. Ima u tome naravno krivice i u NVO sektoru, ne treba kriviti samo vlast i donatore. Od nas trebaju da idu incijative“, kaže Bajramović.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Izvor: portal-udar.net

0