Povijest Roma: Seoba u Europu (III)

Autor: Fran Radonić Mayr

Sve informacije su izvađene iz rada “Sigismund Luksemburški i Romi na početku 15. stoljeća” Danijela Vojaka i Nevena Kovačeva.

Pradomovinom Roma smatraju se sjeverna područja Indije, a njihovo naseljavanje na europski kontinent nije se odvijalo odjedanput već u više migracijskih valova. Prvi je val započeo u 5. stoljeću, a razlog iseljavanja bili su prodori hunskih plemena u 5. i 6. st. i arapskih od 7. do 8. st. na područje Središnje Azije, što je potjeralo Rome do Bizantskog carstva.

Prvi doticaj Roma i europskog stanovništva zabilježen je sredinom 9. stoljeća, kada su bizantinske snage u ratu s Perzijom zarobile jedan dio romskih vojnika. Romi su tada uglavnom radili kao vojnici, trgovci konjima i zabavljači. U Bizantskom se carstvu dogodila i kristijanizacija Roma. Na prostor Jugoistočne Europe Romi dolaze u 14. stoljeću, a razlozi njihovog iseljavanja povezuju se s pojavom kuge te sve izraženijim prodorom Osmanlija. Naime, prve zabilješke Roma na prostoru niza današnjih država Jugoistočne Europe upravo potiču iz 14. stoljeća: Kreta, Grčka, 1322., Prizren, Srbija, 1348., te Dubrovnik, Hrvatska 1362. godine. Do kraja 14. st. slijedilo je naseljavanje rumunjskih zemalja i Bugarske, a u prvoj polovini 15. st. Njemačke, Švicarske, Francuske i Španjolske. Prvi veliki val doseljavanja Roma u Europu završio je u prvoj polovici 16. st., kada su Romi došli na područja Velike Britanije i Skandinavije, pritom obuhvativši gotovo čitav europski prostor.

Posljednji značajni romski iseljenički val s područja Indije dogodio se u razdoblju od 10. do 12. stoljeća, kada se odvijaju veliki osvajački ratovi dinastija Omejida i Gaznavida na području sjevernoindijskih pokrajina Sindha i južnog Pendžaba. Krajem 12. stoljeća započinju i prodori Tatara, što dodatno potiče iseljavanje Roma u smjeru zapada, odnosno u smjeru europskih zemalja.

Romi su, migrirajući prema zapadnoeuropskim zemljama, ubrzo shvatili da Europa ima puno međusobnih granica te oštre odnose prema strancima. Iz toga su razloga nastojali biti što prihvatljiviji vlastima dok bi migrirali iz jedne države u drugu, a to su činili tako što su se predstavljali kao hodočasnici, koji su tada imali privilegirani položaj jer se smatralo da oni koji pomažu hodočasnika na njegovu putu učestvuju u blagoslovu koje on prima svojim hodočašćem. U tom su kontekstu Romi često navodili vlastima da su oni kršćanske vjerske izbjeglice koje bježe pred Osmanlijama. Također, važno je napomenuti da je domicilno stanovništvo Rome smatralo potomcima Kajina, izgubljenim izraelskim plemenom ili preživjelim stanovnicima Atlantide, a spominje se i legenda o njihovu prokletstvu zbog sudjelovanja u razapinjanju Isusa Krista. Prema legendi, jedan je Rom izradio čavle za Isusovo pribijanje na križ. Postoji i govor da su Romi potomci Hama, Noinog prokletog sina. Zbog tih su legendi Romi bili prisiljeni na vršenje pokore na određeno razdoblje, a budući da su uvidjeli odnos stanovništva prema hodočasnicima, rekli bi vlastima da svoju pokoru obavljaju na takav način, opravdavajući svoje stalno kretanje te se uspijevajući pritom prehraniti milostinjom. Nakon što bi se uspjeli preseliti iz jedne države u drugu, Romi bi uglavnom radili kao obrtnici (kovači, postolari, kožari), trgovci i zabavljači (glumci, proricatelji sudbina, krotitelji životinja), a u rumunjskim se zemljama spominju kao robovi.

Cijeli teskt pročitajte ovdje.

Izvor: phralipen.hr

0