Zašto su Romi nepoželjni susjedi

Autor: Mladen Obrenović

“Samo se pitam da li bismo imali ovakve prosvjede da nisu u pitanju Romi?”, bio je prvi komentar Veljka Kajtazija, zastupnika romske manjine u Hrvatskom saboru, na Al Jazeerinu molbu da prokomentira prosvjed protiv nedavnog pokušaja useljenja 29 socijalno ugroženih romskih obitelji u stambenu zgradu u zagrebačkom naselju Petruševec. Grad Zagreb je za njihove potrebe kupio nekretninu i romske obitelji trebale su preuzeti ključeve stanova, ali su u tome prvobitno spriječeni. Prosvjednici su tvrdili da zgrada nije primjerena za život i ne udovoljava sigurnosnim standardima te su odlučili spriječiti useljavanje, navodeći kako nisu došli pred zgradu zato što se radi o Romima. Kasnije su, uz asistenciju policije, romske obitelji ipak useljene.

No, nije to bilo prvi put da stanovnici Petruševca prosvjeduju protiv useljenja Roma. Kao što nije prvi put da se slični prosvjedi održavaju u Zagrebu, upozorio je Kajtazi. Nezamislive su mu, kaže, takve slike u 21. stoljeću.

No takvih slika, kada se Romima pokuša pomoći da dobiju primjerene uvjete za život, ima i drugdje na Balkanu. I ne samo na Balkanu, upozorit će sociolog i politolog Srđan Dvornik, nego i drugdje u Europi, navodeći primjer Češke, “zemlje koju se među postsocijalističkima mogla smatrati vrlo civiliziranom, a koja ne postupa prema Romima ništa bolje od ovih iz ‘naše’ regije”.

Fazli: Loše je kad se svi boje drukčijih

Prema mišljenju Etema Fazlija, predsjednika Udruge mladih Roma „Romska budućnost“ iz Rijeke i člana Vladinog Povjerenstva za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, nedavni zagrebački prosvjed je slučaj za Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Na upit zbog čega Romi nisu poželjni susjedi čak i kad im lokalne vlasti osiguraju krov nad glavom (što se u slučaju Grada Zagreba dogodilo), odgovara iskrenim: „Ne znam“.

„Loše je kad se svi boje drukčijih i različitih. Romi na Balkanu su tretirani kao Afroamerikanci u nekim državama SAD-a gdje još uvijek vlada diskriminacija i netolerancija. Tako je i s Romima u Europi, i teško da bilo koji program ili vlada može promijeniti svijest jer imaju negativne slike o Romima da se ne znaju integrirati ili živjeti kao sav normalan narod i biti prijateljski susjedi. A puno toga bi se promijenilo kad bi bilo više pozitivnih slika i primjera Roma kojih ima“, smatra Fazli.

“Na Rome se gleda kao na opasnost, izvor kojekakvih problema, a oni su daleko najslabija, krajnje marginalizirana, dapače, isključena društvena kategorija. Kada se to pokušava racionalizirati, Romima se prigovara da ne rade, da su neobrazovani i nekultivirani i da zloupotrebljavaju socijalne potpore i krše zakone, a sama ih naša društva stalno guraju u takvu situaciju. Neki se iznimnim naporima uspiju izvući iz toga, ali za većinu je potrebna potpuna preobrazba cijelog društvenog odnosa prema njima. Dakle, organizirana briga za sve aspekte života – i obrazovanja, i zdravstva, i zapošljavanja, i stanovanja, i sve drugo. Prebacivanje problema na žrtvu ne samo da ne rješava problem, nego je i moralno nisko”, konstatira Dvornik.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Izvor: balkans.aljazeera.net

2