Njemački sud presudio da Romkinja nema pravo na mirovinu za rad u getu

Foto: Pixabay

Pod nacističkom okupacijom u Drugom svjetskom ratu Židovii su u mnogim europskim zemljama otjerani u geto gdje su tjerani na prisilni rad. Kao jedan od načina obeštećenja Njemačka je ustanovila takozvanu mirovinu za rad u getu. Do danas je sporno da li na nju pravo imaju samo Židovi ili i pripadnici drugih naroda. U postupku koji bi mogao da posluži kao presedan, sud u Njemačkoj odbio je zahtjev jedne Romkinje iz Srbije da po tom osnovu dobije mirovinu.

U obrazloženju, Socijalni sud u Berlinu naveo je da u vrijeme okupacije u Drugom svjetskom ratu u Srbiji i Makedoniji nije bilo geta za pripadnike romske manjine.

Sud je priopčio da je do takvog zaključka došao na osnovu iskaza stručnjaka za povijest, i da zato tužiteljica nema pravo na njemačku penziju za rad u getu.

Prema navodima suda, proteklih je godina veći broj Roma sa područja bivše Jugoslavije pokušao da ostvari pravo na mirovinu za rad u getu tokom nacističke okupacije.

Njemačko mirovinsko osiguranje je takve zahtjeve odbilo, nakon čega je oko 200 građana romske nacionalnosti preko jedne odvjetničke kancelarije podnijelo tužbe Socijalnom sudu.

U konkretnom slučaju, sud je ocijenio da izjave tužiteljice, koja je 1934. godište, i brojnih drugih tužitelja u paralelnim postupcima, ne mogu da potvrde postojanje geta za Rome, prenijela je agencija Dpa.

Žena je u tužbi tvrdila da je kao dijete od travnja 1941. do rujna 1944. godine prisilno boravila u Smederevskoj Palanci i da je tamo bila pod nadzorom njemačkih vojnika, bez kontakta sa lokalnim stanovništvom. Ona je rekla da je, da ne bi umrla od gladi, obavljala poljske radove i čuvala stoku, a zauzvrat dobijala hranu.

Njene izjave, prema ocjeni suda, “niti su u skladu sa povijesnim činjenicama”, niti se u njima može prepoznati “osobno i individualno iskustvo”. Prije se stiče utisak da su “tužiteljici i drugim podnositelja zahtjeva na potpis stavljene unaprijed pripremljene izjave koje nisu zasnovane na osobnom doživljenom progonu”, naveo je sud.

Njemački sud tužbu je odbacio poslije usmene rasprave i osobnog iskaza dvojice vještaka za povijest. Oni su rekli da je u pravnom smislu geto vrlo maglovit pojam, ali da ga karakterizira izolacija, koncentracija i interniranje određenog dijela stanovništva, pri čemu nije važno povijenso značenje te riječi, ili šta neka okupacijska vlast tako naziva.

Vještaci su ocijenili da povijesni podaci, važeći okupacijski zakoni i haotične okupacijske strukture ne govore u prilog tome da su u vrijeme rata na prostoru današnje Srbije i Sjeverne Makedonije postojala geta za Rome.

Sirotinjska romska naselja koja su i u to vrijeme postojala na Balkanu nisu, bez obzira na vladavinu nacionalsocijalizma, geto u smislu zakona o mirovinama za rad u getu, ocijenio je sud, a prenijeli njemački mediji.

Sud je izrazio sumnju i u potvrdu o životu koju je tužiteljica predala, i koja je preduslov za isplatu mirovine u inozemstvu. Potvrdu je, kako je naveo sud, izdala “ustanova sa sjedištem u Skoplju koja se bavi zaštitom interesa Roma u Makedoniji, a ne ustanova koja je za to ovlaštena, poput srpskog mirovinskog osiguranja”.

Njemački Savezni socijalni sud donio je još 1997. godine presudu prema kojoj osobe koje su nacisti u ratu internirali u geto imaju pravo na njemačku mirovinu. Ta mirovina, koja se razlikuje od mirovine za prisilni rad, u početku se prvenstveno odnosila na Židovee koji su bili internirani u geta u Poljskoj, a 2009. godine je proširena na sve osobe koje su radile u getu.

Izvor: euractiv.rs

0