Najpoznatiji romski pisac iz Francuske, Matéo Maximoff, bio je i evangelistički pastor

Autor: Dalibor Kraišniković

Bio je jedan od prvih romskih pisaca ikada, sa napisanih 11 knjiga i prevedenih na 14 jezika. Rođen je u Španjolskoj, ali zbog građanskog rata u toj zemlji od 1936 do 1939. godine, Matéo Maximoff se s porodicom preselio u Francusku, gdje je i ostvario najveću književnu karijeru.

Pisao je uglavnom na francuskom jeziku, jer su mogućnosti objavljivanja na romskom bile vrlo ograničene. U časopisu romskih studija “Les Études Tsiganes” objavio je nekoliko priča na maternjem jeziku, na kalderaškom dijalektu romskog jezika.

Prijevod cijelog Novog zavjeta na romski jezik, jedan je od njegovih najprepoznatljivijih učinaka. Započeo je i sa prevođenjem Starog zavjeta, ali su ga u tome spriječile bolest i smrt. Matéo Maximoff je bio pastor Evangelističke crkve i često je među Romima propovjedao ovaj vjerski pravac. No, usporedno je vjerovao i u romske legende, te podržavao i upražnjavao mnoge romske običaje koji su se kosili sa kšćanskom vjerom što je bilo kritizirano od drugih vjerskih službenika.

Maximoffova književna produkcija započela je 1938. sa pričom Les Ursitory, a završila je neposredno prije njegove smrti 1999. godine. Njegovih devet romana i jedna zbirka kratkih priča čine ga najdjelotvornijim romskim piscem proze u Francuskoj. Njegovo pripovjedanje vrlo često se odvijalo i na romskom jeziku.

Roman La septième fille (1958) objavljen je na njemačkom jeziku, a engleski prevod uslijedio je 1979. godine.

Pošto je živio tokom najsurovijeg perioda za Rome u suvremenom dobu, logori Drugog svjetskog rata su predstavljali inspiraciju za njegova djela, ali i generalno glad, hladnoća, strah, očajničke borbe za opstanak. U zaplet svojih romana, često se osvrtao na drevne običaje Roma: kako sjede, kako žene kuhaju, kako se žena mora ponašati prema suprugu i obrnuto, te ostale pojedinosti vezane za romski identitet.

Matéo Maximoff je bio rođak poznatog gitariste i kompozitora džez muzike Djanga Reinhardta, koji je osnovao kvintet Hot Club de France.

Bio je glavni prevodilac na Prvom svjetskom romskom kongresu u Londonu 1971. godine i predsjedavajući Internacionalne unije Roma (IRU). Godine 1985. dobio je i titulu Viteza reda umjetnosti i književnosti za životno djelo francuske vlade na čelu sa tadašnjim predsjednikom Jacquesom Chiracom.

Izvor: portal-udar.net

0