Suptilni rasizam svijeta mode

Foto: Tim Mitchell
Autor: Fran Radonić Mayr

Ako sagledamo romsku tradiciju iz modnog kuta uočit ćemo da je odjeća nekoć odražavala religijska vjerovanja i običaje. Ona za donji dio tijela bila je odvojena od odjeće za gornji jer se donji dio smatrao prljavim. Za glavu se vjerovalo da je posebno udaljena od te prljavštine pa šeširi muškaraca i šalovi žena nisu smjeli doticati ništa što dodiruje donji dio tijela (recimo, stolac), a nova je odjeća smatrana čistom jer nije dotakla ničije tijelo. Žene su morale nositi šoseve koji prekrivaju koljena, a šosevi su, u svakom slučaju, bili smatrani nečime što prlja muškarce.

Iz navedenog jasno uočavamo da je stil odijevanja nekoć reflektirao higijenske savjete zajednice, financijski status i neravnomjeran odnos moći između muškaraca i žena. Takav odjevni kôd nije specifičan samo za Rome. Većina zajednica, uključujući zapadnu civilizaciju, imale su slične kodove koji su odražavali takozvane tradicionalne vrijednosti koje za sobom nose čitav niz diskriminacija, ali i pametnih savjeta poput higijenskih, ekonomičnih i održivih.

Neosporno je da smo danas iza sebe ostavili mnogo nepravde što se odijevanja tiče: žene slobodno nose hlače ili kraće šoseve, siromašniji ljudi sa zapada mogu si priuštiti lijepu odjeću, a bogati nerijetko hodaju gradom u najobičnijim trapericama i košulji. Dakako, iako se modni izričaj promijenio, još uvijek postoji šovinizam i velika razlika između bogatih i siromašnih, ali pitanje koje ćemo ovdje postaviti je sljedeće: koji su mehanizmi doveli do tako jeftine i pristupačne odjeće? Odgovor nalazimo u fenomenu koji se zove “brza moda“.

Brza moda je poslovni model koji je počeo sredinom 2000-ih s trendom zvanim “moda tjedna”. Naime, nekoć su se kolekcije mijenjale samo s godišnjim dobima. Postojala bi jesenska, zimska, proljetna i ljetna kolekcija, a dolaskom takozvane “mode tjedna” one se mijenjaju iz tjedna u tjedan. Primjeri samo nekih trgovačkih lanaca koji posluju na takav način su H&M, Zara, C&A i Topshop. Razlog zašto se kolekcije tako brzo mijenju može se podijeliti na dva dijela. Prvi je onaj jeftine radne snage. Naime, multinacionalnim korporacijama je u interesu pronaći zemlje sa što slabijim radničkim pravima i što nižim životnim standardom te im ponuditi da rade u što jeftinijim, odnosno opasnijim, uvjetima i za što manju plaću kako bi proizvod bio što jeftiniji. Dakako, svakoj korporaciji je u cilju proizvesti što više kako bi profit bio veći, a to sada mogu zbog jeftine radne snage, ali problem nastaje u tome što ljudi zapada ne žele posjedovati petnaest komada iste odjeće u svojim ormarima. Tu dolazimo do drugog razloga zašto se moda tako brzo mijenja, a to je marketing. Budući da trgovački lanci ne mogu natjerati ljude da kupuju petnaest komada iste odjeće, oni plaćaju različitim marketinškim stručnjacima, socijalnim psiholozima i bihevioralnim znanstvenicima da pronađu formulu kako nagovoriti ljude da kupuju što više, za nijansu različite, odjeće. Rezultat toga je niz reklama koje povezuju poslovni uspjeh, društveno priznanje te pronalazak ljubavi i sreće s kupnjom nove odjeće. Dobar primjer za to je podatak je da ljudi SAD-a danas kupuju pet puta više odjeće nego 1980. godine.

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Izvor: phralipen.hr

0