Hrvatski Romi zarobljeni na margini

Foto: Wikimedia Commons / Alen Ištoković
Autor: Sara Lalić

O položaju Roma u Hrvatskoj dosta govori činjenica da službeni popisi ne mogu utvrditi koliko ih uopće ima. Suprotno predrasudama o njima kao onima koji “iskorištavaju sustav”, dijelu Roma je skrivanje porijekla još uvijek važna strategija preživljavanja.

Revizionizam i negacionizam genocida nad Romima u Hrvatskoj su postali “dio medijske kulture”, upozorio je na predstavljanju priručnika za učitelje i nastavnike povijesti o sudbini Roma u tzv. NDH, održanom sredinom prošlog mjeseca, povjesničar i autor Danijel Vojak. No Romi nisu marginalizirani samo u udžbenicima i medijima. Prikladni “zaborav” genocida nad tim narodom bez domovine služi kao dopuna i pokriće svakodnevnoj marginalizaciji koju trpi velika većina Roma. Radi se o jednom od najvećih, ali možda i najmanje vidljivih problema suvremenog hrvatskog društva.

Kada se promatraju sve zemlje zajedno, Romi su najbrojnija nacionalna manjina u Europskoj uniji. U Hrvatskoj je romska populacija na nacionalnoj razini relativno mala – prema popisu stanovništva iz 2011. godine, ima ih svega 17 tisuća. No procjene govore da je taj broj i višestruko veći. Godinama se kroz službene dokumente provlači procjena o 30 do 40 tisuća Roma. Nedavno objavljeno istraživanje koje je naručio Vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, došlo je do procjene o najmanje 24.524 osoba koje su prepoznate kao pripadnici romske populacije u 15 županija u Hrvatskoj.

Ova diskrepancija između službenih podataka s jedne te procjena i istraživanja s druge strane otkriva mnogo više no što se možda na prvi pogled čini – velik dio ljudi odbija službeno otkriti svoje porijeklo, iako se možda sami prepoznaju i ostatak zajednice ih prepoznaje kao Rome. Strah od dodatne stigmatizacije najvažniji je razlog koji odvraća od deklariranja etniciteta u službenim popisima.

Da su diskriminacija i predrasude o Romima prisutni u Hrvatskoj nije teško dokazati. Istraživanje Ureda pučke pravobraniteljice otkrilo je da ispitanici iz opće populacije u najvećoj mjeri vide upravo Rome kao grupaciju koja se najčešće susreće s diskriminacijom. To potvrđuju i navodi Roma koji su sudjelovali u spomenutom istraživanju Vladinog ureda za ljudska prava – njih 28% navodi da je doživljelo diskriminaciju barem jednom u prethodnih godinu dana, a 17% je navelo da su tijekom života doživljeli fizički napad samo zato što su Romi i Romkinje.

Porazne brojke

Diskriminacija i marginalizacija Roma u velikoj su mjeri praćeni raširenim predrasudama i stereotipima koji su kroz duže razdoblje prisutni u svijesti ljudi koji žive na ovim prostorima te se i dalje posreduju kroz medije i kulturu. Njih bismo mogli grupirati u tri aspekta. Prvi se tiče “sigurnosti”. Istraživanje Centra za mirovne studije otkrilo je da čak 25% ispitanika iz opće populacije Rome kao etničku skupinu vidi kao prijetnju sigurnosti građana i imovine. Drugi aspekt se tiče pitanja navodnog neprilagođavanja “većinskoj hrvatskoj kulturi”, za koje četvrtina ispitanih odgovornima smatra Rome. Iako samom činjenicom da ovdje žive zapravo sudjeluju u stvaranju “hrvatske kulture” (u širem smislu), znatan dio populacije tretira Rome kao strance. Pritom treba upozoriti da pisani podaci o njima na našim područjima postoje od 14. stoljeća.

S tim je povezan i treći aspekt: percepcija Roma kao ekonomske prijetnje. Gotovo polovica ispitanika (48%) smatra kako većina Roma živi od socijalne pomoći i ne želi raditi, odnosno da imaju koristi od društva ali mu ne doprinose. Pred Rome se dakle postavljaju neki posebni društveni zahtjevi “korisnosti” koja se ne očekuju nužno od ostalih članova društva. Široko prepoznato siromaštvo Roma tako se ne stavlja u kontekst ekonomskog sustava ili ideološkog okvira koji ga omogućuju, već se krivnja u potpunosti individualizira ili etnicizira. U toj interpretaciji, siromaštvo proizlazi iz neke nejasne i nedefinirane nesposobnosti Roma da se “prilagode” čime se sugerira njihova rasna inferiornost.

Iako je to u Hrvatskoj velikoj većini ljudi sasvim nepoznato, Romi nisu homogena skupina. Osim što žive u različitim mjestima, govore i različitim jezicima (bajaški, romani chib itd.), različite su vjere i ne žive svi u istim uvjetima. Ipak se slobodno može reći kako Romi u prosjeku žive lošije od opće populacije te su im određena prava teže dostupna. Najnovije i trenutno najobuhvatnije istraživanje pokazuje kako nevjerojatnih 66% Roma starijih od 14 godina nema završenu osnovnu školu, a za još 29% je osnovno obrazovanje najviši završeni stupanj. Srednju školu ima samo 15% populacije, a oko pola posto višu ili visoku stručnu spremu.

Cijeli čtekst pročitajte ovdje.

Izvor: bilten org

0