Recenzija – “Oblak boje kože” (N. Lujanović): Romska kultura nije misticizam!

Foto: fraktura.hr
Autor: Fran Radonić Mayr

Oblak boje kože četvrti je roman Nebojše Lujanovića, književnika koji je rođen u Novom Travniku, živi u Splitu i predaje na Filozofskom fakultetu. Roman vrlo kvalitetno problematizira odnos Roma i bijelog hrvatskog stanovništva, ali taj konflikt nerijetko univerzalizira do opće problematike identiteta i odnosa moći vezanih uz njega. Lujanović je, istraživajući etnografske zapise, razgovarajući s intelektualcima romskog podrijetla, čitajući povijesne knjige i posjećujući romska naselja, Oblak boje kože, izdan u nakladi Frakture, pripremao pet godina. Gusto, kreativno i gotovo znanstveno ispisanih tristo pedeset stranica bez puno dijaloga ukazuje na do kraja neistrošenu potrebu pisca da kontekstualizira i objasni nepregledne aspekte društvene nepravde koju Romi kroz povijest, sve do danas, nose na svojim leđima.

Glavni lik romana je mladić Enis koji se teško nosi s vlastitim identitetom jer se kao dijete miješanog braka nalazi na razmeđi između Roma i bijelca. Svjestan da u nekim situacijama može proći kao bijelac, čini sve što može da u tome uspije. Često promumlja svoje ime u nadi da će ljudi pomisliti da se zove Denis. Enis radi u kafiću “Tri palme” čija je vlasnica bjelkinja koja ima mentalno zaostalog sina. Glavna pripovjedna linija romana pokrenuta je požarom u kafiću te smrću vlasničina sina. Vlasnica, mještani i mediji okrivljuju Enisa bez dokaza, a policiji nije u interesu istraživati i protiviti se mnijenju većine te je Enis primoran pobjeći u državu svojega rođenja, Bosnu, u kojoj se sprema rat. Naličje hrvatskog naroda koji ustaje protiv pojedinaca određene manjinske skupine namjerno podsjeća, ali i događa se za vrijeme Domovinskog rata, koji donosi još jednu poznatu nam, i danas prisutnu, diskriminaciju, a to je ona Srba.

Osim Domovinskog rata, Lujanović rasteže mržnju bijelaca spram Roma i na Drugi svjetski  rat u liku Enisova oca Fabijana čiji je životni san objaviti svjedočanstvo jednoga Roma iz Auschwitza, s kojim dijeli prezime. Time je Lujanović mržnju spram Roma i drugih manjina historijski povezao od današnjice, preko Domovinskog, sve do Drugog svjetskog rata, koji je akumulirao najveću količinu mržnje što je rezultirala u eliminaciji manjinskih skupina kako bi se pronašao vlastiti identitet.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Izvor: phralipen.hr

0