Deset godina nakon češkog neonacističkog napada na njezinu obitelj, Natálka još uvijek pati od noćnih mora i bolova

Godinu 2019. je Češku Republiku obilježilo sa mnogo važnih obljetnica. Nažalost, mi čemo se podsjetiti na jedan vrlo tragičan događaj – na 10. obljetnicu kada su četiri neonacista zapalili kuču u Vítkovu (Opava), prenosi češki Romski portal Romea.cz.

U noći 18. travnja i u ranim jutarnjim satima 19. travnja 2009., neonacisti su koristili tri molotovljeva koktela kako bi zapalili dom romske obitelji. Troje osoba koje su u to vrijeme bile u kući su ozlijeđene kao posljedica požara.

Najozbiljnije je bila ozlijeđena bila je Natálka, koja u to vrijeme još nije imala dvije godine. Televizija TV Nova napravila je reportažu za svoj program “Střepiny” (“Fragments”), kako ta obitelj danas živi.

Natálka će ove godine navršiti 12 godina i prošla je na desetine zahtjevnih operacija, dok je još uvijek u brizi nekoliko stručnjaka, ali ona također pati od noćnih mora. Vrlo malo komunicira s onima oko sebe, s izuzetkom njezine obitelji.

Anna Siváková, njezina majka, još nije sa njom puno pričala o napadu. “Ako bude pitala o nečemu, onda ću dati sve od sebe da joj odgovorim na njezina pitanja, ali je teško. Jako je teško objašnjavati neke određene stvari. Nemoguće je objasniti njoj tako nešto, to jednostavno tako ne ide, a ona je sposobna pitati sto puta za redom, “kaže majka u razgovoru.

“Ona pita zašto su joj to učinili, ili zašto ima ožiljke, takve stvari. Ja joj ne mogu odgovoriti na sva njezina pitanja, to je stvarno teško”, kaže Siváková.

Broj operacija koje je njezino dijete prošlo je vrlo teško izračunati. Njezina spaljena koža je trebala stotine operacija i svakodnevne primjene masti koje oduzimaju puno vremena.

“Najgore je bilo na njezinim ustima”, objašnjava Siváková, dodajući da je mast primjenjivala dok je dijete spavalo. Zahtjevna briga je još uvijek u tijeku i možda nikada neće završiti.

Oštećena koža djeteta ne raste istom brzinom kao na ostatku njezina tijela. Ona ne pati samo od fizičke boli, već je jako umorna jer ne spava dovoljno, boji se da zaspi.

“Pitam je da li ima snove ili se boji zaspati jer će imati san, a ona kaže da, ali se ne sjeća kakvi su joj snovi. Ona se ili ne sjeća ili ne žele razgovarati o tome “, kazala je Siváková, dodajući da njezina kći ne zaspi do svitanja.

Slobodno vrijeme Natálka provodi gotovo isključivo u sigurnosti svog doma. Posljednjih 10 godina majka nije imala slobodan dan.

Briga o djetetu koje je pogođeno takvim ozljedama znači pružanje neprekidne usluge. “Nakon napada morali smo se ponovno početi brinuti o njoj, kao da je malo dijete. Morali smo je sve naučiti”, kaže njezina majka.

Napad je također utjecao na djevojčine tri sestre – Kornélia, Kristýna i Pavlína. “Mojoj najstarijoj kćerci je bilo najgore, ona je sve više ovo doživljavala više nego što su to činili drugi. Kudila je sebe, jer je starija sestra, pitala je zašto se to njoj nije dogodilo”, kaže Siváková, dodajući da bez njezine još tri djevojčice on se ne bi mogla nositi s zahtjevnom brigom za Natálku.

“One su mi pomoć apsolutno u svemu. One je jako vole, ne dopuštaju joj da se bilo što dogodi”, kaže Anna Siváková.

1