Orhan Galjuš: Moj jezik je moja domovina

Foto: Phralipen
Autor: Selma Pezerović

Orhan Galjuš rođen je na Kosovu u Prizrenu, gradu multikulturalnosti. Ime Orhan, koje je dobio pri rođenju, turskog je porijekla, a smatra ga značajnim dijelom svoga identiteta jer je, između ostalog, i zbog imena bio omiljen u obitelji. Inače je znatiželjan po prirodi, a kada je imao pet godina slušao je radio u obiteljskoj kući misleći da se u njemu kriju ljudi koji pričaju i sviraju. Jednog dana, dok je pokušavao zaviriti iza kutije s radio prijemnikom kako bi vidio ljude koji su u njemu, prijemnik je pao na pod. Nije se razbio, ali bilo je dovoljno bučno da je to čuo i djed pa mu je tom prilikom rekao da ako želi vidjeti ljude koji su unutar prijemnika mora biti marljiv i ići u školu. Danas je on novinar koji iza sebe ima više od dvije tisuće sati emitiranja. Njegova prva radio emisija Ashunen Romalen Radio Program emitirala se još 1981. godine u Studiju B u Beogradu. Orhan je bio jedan od inicijatora pokretanja ove emisije, a uz njega su sudjelovali romski aktivisti i stručnjaci, primjerice Dragoljub Acković, koji su program emitirali svaki tjedan u jutarnjim satima sve do 1987. godine. Orhan je tada već studirao novinarstvo i menadžment te je bio jedini Rom u bivšoj Jugoslaviji koji je primao stipendiju iz Titovog fonda za stipendiranje.

“Moja stipendija bila je u iznosu dviju očevih plaća i bio sam jako ponosan, ne zbog iznosa novca, nego zbog privilegiranosti.”

Orhan je također bio jedan od rijetkih romskih novinara koji nije puštao snimljene materijale, nego se uvijek pripremao i emitirao program uživo. Jedno je vrijeme izvještavao i za Radio Prištinu, a onda je napustio Jugoslaviju i preselio se u Libiju iz koje je izvještavao za Radio Beograd. Zahvaljujući znanju arapskog jezika, crtama lica i imenu koje je moglo biti i arapsko i tursko, Arapi su ga primali sa simpatijama, što mu je olakšavalo javljanja s terena. Tijekom američkog napada na Libiju u vrijeme libijskog predsjednika Gadafija, bio je jedan od prvih profesionalnih glasova koji su izvještavali s ovog područja.

Dok je izvještavao o gorućoj situaciji u Jugoslaviji, Orhan je povukao paralelu između te situacije i sukoba u Palestini zbog čega je dobio dva otkaza u istom danu. Srpski direktor otkaz mu je uručio ujutro, a albanski tijekom poslijepodneva, nakon što je Orhan završio s izvještajem o štrajku glađu radnika iz rudnika Trepča. Svjestan da je otvorio preosjetljiva pitanja, Orhan je odlučio otputovati u Nizozemsku u kojoj i danas živi oko dvadeset tisuća Roma i Sinta.

“Očito je da sam progovorio o temama koje im se nisu sviđale. Dobio sam otkaz jer sam poštivao vlastitu radnu etiku. Imao sam osjećaj da će se dogoditi rat i nisam se htio vraćati. Nisam htio biti ni na jednoj strani – niti ubiti niti biti ubijen. Dobio sam besplatne karte od JAT-a (Jugoslavenski Aerotransport) i prvo se uputio na 4. Svjetski kongres Roma, a zatim u Nizozemsku gdje živim i sada.”

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Izvor: phralipen.hr

0