Ponovno otkriti i izboriti ljudsko pravo

Foto: Flickr
Autor: Ivana Perić

Ove godine se obilježava dvadeseta godišnjica UN-ove Deklaracije o braniteljima ljudskih prava i sedamdeseta godišnjica UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima. Nikako ne valja umanjiti značaj tih dokumenata, veliku, humanističku i dostojanstvenu misao vodilju u njihovoj srži, ali nam valja promisliti što od toga preostaje danas, kako u svakodnevnoj praksi tako i mogućnosti zamišljanja budućnosti.

Za početak, vratimo se malo unatrag. Eleanor Roosevelt bila je prva dama SAD-a od 1933. do 1945. godine, za vrijeme četiri mandata supruga Franklina Delana Roosevelta. Nije se ustručavala javno usprotiviti službenoj politici svoga supruga, pisala je novinske kolumne, zalagala se za bolji položaj žene na radnim mjestima i u društvu općenito, borila se za građanska prava crnaca, izbjeglica, kao i drugih marginaliziranih pripadnika društva. Pokrenula je i eksperimentalnu zajednicu u Arthurdaleu (Zapadna Virginija) za obitelji nezaposlenih rudara s ciljem stvaranja samoodržive zajednice.

Bila je delegatkinja SAD-a pri Generalnoj Skupštini UN-a od 1945. do 1952. godine i jedna od ključnih ljudi kod donošenja UN-ove Opće Deklaracije o ljudskim pravima. Doprinijela je da se  deklaracija sastavi, usuglasi i izglasa u rekordnom roku od godinu dana, uslijed sve većih antagonizama između SAD-a i SSSR-a koji su bili prepreka njezinom donošenju.

Opća deklaracija o pravima čovjeka prvi je sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je Opća skupština UN 1948. godine. Nikada više Drugi svjetski rat, bila je misao uvelike prisutna u glavama onih koji su je tada izglasali.

Iako nije donesena kao pravno obvezujući ugovor, nego samo kao rezolucija, s ciljem da osigura “zajedničko razumijevanje” ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN-a, tijekom posljednjih sedam desetljeća doživjela je veliku transformaciju.  Sedamdeset godina od donošenja Deklaracije, postala je najprevođeniji tekst na svijetu, prevedena na više od 500 jezika.

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka posljednjih je 70 godina ugrađivan u druge međunarodne akte i danas gotovo da i nema pravnika koji bi osporavali da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za sve države članice UN-a. Ona je temelj, civilizacijski doseg. Tako nam se barem uvijek govori s velikih pozornica.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Izvor: phralipen.hr

0