Intervju sa gdinom Alen Tahiri, ravnatelj ULJPPNM-a

Foto: Phralipen
Autor: Maja Grubišić i Selma Pezerović

U njegovom uredu u Zagrebu, razgovarali smo s Alenom Tahirijem koji je odlukom Vlade Republike Hrvatske 4. svibnja ove godine imenovan ravnateljem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Alen Tahiri je čovjek koji s punim pravom može biti uzor i poticaj svim mladim ljudima jer je snažnom voljom te ulaganjem u vlastito obrazovanje postigao zavidne rezultate. Svoj je rad posvetio promicanju ljudskih prava, ne samo prava s obzirom na nacionalnu pripadnost već i svih ostalih ljudskih prava – od ravnopravnosti spolova do prava na obrazovanje.

Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, nakon čega je upisao poslijediplomski specijalistički studij “Siguronosna politika Republike Hrvatske” na istom Fakultetu te poslijediplomski doktorski studij “Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu” na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2007. godine radio je s vladinim Uredom za nacionalne manjine, najprije kao vanjski suradnik, zatim od 2012. godine kao stručni suradnik, a nakon toga kao stručni savjetnik i savjetnik u Uredu za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske.

Ponosan na svoju romsku nacionalnost intenzivno radi na poboljšanju položaja svojih sunarodnjaka. Ističe nužnost zajedništva romske zajednice, potrebu da se pomogne mladim Romima u visokoškolskom obrazovanju, važnost uključivanja Romkinja u aktivizam te provodi niz drugih aktivnosti koje su sastavni dio njegova svakodnevnog rada.

Gospodine Tahiri, dužnost ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina RH obnašate gotovo dva mjeseca, ali Vaš staž u ovoj vladinoj instituciji traje puno duže. Možete li s čitateljima podijeliti neka iskustva koja su obilježila Vašu profesionalnu karijeru?

Dana 4. svibnja imenovan sam ravnateljem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, ali ja sam u ovaj ured, tada Ured za nacionalne manjine, došao početkom 2007. godine, točnije od 2. siječnja te godine radio sam kao vanjski suradnik. To je trajalo do 1. srpnja 2012. godine kada sam primljen kao vježbenik na mjesto stručnog suradnika. Zatim, radio sam kao stručni savjetnik i savjetnik, a ove godine, nakon deset godina iskustva, došao sam i do pozicije ravnatelja. Tako sam prošao različite profesionalne pozicije unutar iste institucije. Puno sam naučio od svojih nadređenih. Prije svega, od gospođe mr. Milene Klajner, mog prethodnika gospodina mr. Branka Sočanca te gospođe Bahrije Sejfić koja je najduže u ovom uredu. Određenu proceduru u napredovanju u državnoj upravi i poštivanje hijerarhije te unutarnjih pravila smatram nužnim za osobno i profesionalno sazrijevanje.

Zaista sam prošao najrazličitija iskustva, od onog početnog “stavljanja u vatru”, nakon samo pet – šest dana po dolasku u Ured, kada  mi je povjerena organizacija seminara za mlade pripadnike romske nacionalne manjine. U državnoj upravi učio sam najosnovnije stvari, a s vremenom sam bio zadužen za odgovornije i organizacijski zahtjevnije zadatke. Primjerice, pripremao sam sjednice Povjerenstva za praćenje Nacionalnog programa, odgovarao na predstavke građana, rješavao Zahtjeve za jednokratnom novčanom pomoći pripadnika romske nacionalne manjine, pripremao izvještaje o Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina, razmatrao i analizirao financiranje Vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i drugo.

Cijeli intervju pročitajte ovdje.

Izvor: phralipen.hr

0