Obitelj iz Gorice posvojila malu Romkinju Severinu

Obitelj Prpa pozira Telegramovom uredniku fotografije, Foto: Vjekoslav Skledar

U podstanarskom stanu jedne obiteljske kuće u Gorici uvijek je veselo. Valerija Prpa ima 39, a njezin suprug Ivica Prpa 44 godine. Imaju troje djece, četvrto je na putu. Najstarija kći zove se Severina, ima devet godina. Tonka ima osam, a najmlađa Katarina četiri godine. Severina, njihova najstarija kći, je Romkinja. Posvojili su je prije pet godina i od tada su velika, sretna obitelj.

E, zato ove godine, hvala ti Bože u kojeg ne vjerujem, nema na more”, nastavlja Ivica kroz smijeh i toči mi drugu čašu soka. “Nema mora! Zagreb je ljeti predivan. Nema prometa, u gradu se svašta događa, ići ćemo na izlete, u šumu, na Sljeme, na konje, skoknut ćemo na Mrežnicu, na bazene, u kino, na koncerte, lijepo odmorni, bez strke, milina. Mir božji ljeti u Zagrebu. I još spavam u svom krevetu, može li bolje?”, smije se tata Ivica.

„Ma da, super je i to“, pomirljivo će Valerija. „Ionako, zna se dogoditi da nakon par dana klinci žele doma. Fali im društvo. Ovdje je slijepa ulica, vani se igra gomila djece, njima je to važno“.
„Da, oni nakon dva dana kmeče da bi doma, a ja na moru noćenje platio 600 kuna, ma suuuper djeco, ljubi vas tata“, ironično će Ivica, dok se djevojčice smijulje na kauču. Severina i Tonka se igraju, malecka Katarina je u vrtiću.

POSTALA JE STARIJA SESTRICA TONKI I MALOJ KATARINI

Ivica Prpa inače je meteorolog u kontroli zračne plovidbe, u zračnoj luci Franjo Tuđman. Završio je gimnaziju, meteorolog, motritelj, a potom višu prometnu. “Sad na Tuđmanu gledam oblake”, voli reći u šali. Valerija je diplomirana pravnica, radi u Državnom zavodu za statistiku. Odrastala je u Krasnom, u Lici, ondje je živjela do osnovne škole. Onda su se njezini roditelji preselili u Umag, a nju su poslali baki i djedu u Slavonski Brod. U četvrtom osnovne otišla je roditeljima u Umag. Srednju školu pohađala je u Pazinu, potom, studij prava završila u Rijeci, jedini grad za koji će reći da je emotivno vezana. Kad je upoznala Ivicu, budućeg supruga, otišla je za Goricu.

Ivica je, inače, iz Velike Gorice. Otac mu je bio meteorolog. Radio je u meteorološkoj stanici na Sljemenu i ondje su, u jednoj, maloj drvenoj kućici, živjeli do njegove četvrte godine.

“Mama je bila konobarica u nekom ugostiteljskom objektu na Sljemenu. Kako ne, pa ja sam rekorder. Imao sam svega tri dana kad sam se popeo na Sljeme. Odrastao sam u šumi. Još uvijek pričam s medvjedom, kad imam vremena“, smije se šeretski. Potom su se, kaže, mama, tata, starija sestra i on spustili u Goricu i od tada su tu. Mama je, nažalost, umrla, govori Ivica, a tata je još vitalan. Valerijini su sad u Rijeci. Punica na tristotinjak kilometara, čuj, nije to loše, namiguje supruzi.

U domu Prpinih vlada opuštena, drugarska atmosfera. Posjetili smo ih upravo zato da upoznamo njihovu lijepu priču o posvojenju romske djevojčice. U postupak posvojenja djeteta ušli su u studenome, 2012. godine. Već iduću godinu, u ljeto, došla im je Severina. Došla je kod njih 1. srpnja 2013., na dan kad smo ušli u Europsku uniju, govore razdragano. Imala je četiri godine, bila je preslatka. Tonka, njihova prva biološka kći, tada je imala tri godine, a Katarina, njihova mlađa biološka kći, tada je bila u maminom trbuhu. Severina je, dakle, ubrzo postala njihova starija sestrica.

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Izvor: telegram.hr

0