USKOK MI JE BLOKIRAO 600.000 EURA ‘Pošteno sam ih zaradio skupljanjem željeza, prodajom zlata i odštetom za poginulog sina’

Foto: Alen Međić/CROPIX / HANZA MEDIA
Autor: Hajdi Karakaš Jakubin

Zuhdija Halilović (59) rođeni je Splićanin s talijanskom adresom i veliki zaljubljenik u Kaštel Sućurac. Iako nema završen nijedan razred osnovne škole i životari kao skupljač željeza, za sebe kaže da je ipak donekle uspio u životu jer je ponosni otac desetoro djece koja su mu podarila više od pedesetoro unučadi.

Točan broj unuka ni sam ne zna jer, dok nam pokazuje istetovirano ime svoje žene na ruci, napominje da živi upravo za njezinu ljubav. No, Zuhdija bi, ako se ne gleda njegov bankovni račun u Splitskoj banci, bio samo jedan od običnih pripadnika romske manjine podno Marjana koji su u ranoj mladosti otišli trbuhom za kruhom. Ugurali su se u kamper u kojem je sav njihov život i krenuli u nesigurnu svakodnevicu s druge strane Jadrana. Naoko prosječnog izgleda, Halilović nikako ne odaje dojam da je bogat čovjek dok ga čekamo u foajeu zagrebačkog hotela Sheraton. Već godinama je pod lupom hrvatskih i talijanskih istražitelja zbog sumnje na pranje novca. Na njegovu bankovnom računu više je od dvije godine blokirano gotovo 600.000 eura. Odakle mu? Uvjerava da je sve do zadnje lipe zaradio sa svojih deset prstiju.

Zlatnina za vjenčanje

Poput vrijednog knjigovođe otvara veliki debeli fascikl s dokumentacijom, potvrdama o sekundarnim sirovinama koje je prikupio i prodao u brojnim stanicama za otkup diljem Italije. I sve je to posloženo uredno po mjesecima desetljeće unatrag i više. Možda i pedantnije nego što to ima većina sakupljača njegova kalibra, ali i brojne tvrtke.

Do svoje 14. godine s još devetero braće živio je u derutnoj kućici na tuđem zemljištu, uz tvornicu cementa Partizan u Kaštel Sućurcu.

– Zapravo, bila je to štala u pravom smislu riječi. Skrpali smo od nje dom. Nisam išao u školu. Znate, u ono vrijeme školovanje nikako nije bilo u modi. Danas malo žalim za tim, ali opet ne bih možda imao sve ovo što sad imam, a to je obitelj. Imao sam samo 13 godina kad sam se oženio. Zaljubio sam se u godinu dana mlađu djevojku iz Jablanice u okolici Livna. Izgubio sam glavu za njom. Bilo je odmah jasno da je ona prava. Stavio sam joj prsten na ruku i odveo ju k matičaru u njezin kraj. I tu su, zapravo, pokazat će se kasnije, za mene počeli problemi. Na poklon sam za stupanje u brak dobio od svog oca, majke i stričeva raznu zlatninu. Svega i svačega, a najviše zlatnika. Težila je ta kesa sa zlatom više od 2,5 kilograma. Čuvao sam ga k’o oko u glavi. Želio sam si ostvariti san. Prikupiti dovoljno novca da kupim sebi i ženi kuću u Kaštelima kad ostarimo, ali i da barem neka od djece budu uz nas pod stare dane – započeo je svoju priču Zuhdija Halilović, jedna od 22 osobe čijih su ukupno 41 milijun kuna Ured za sprečavanje pranja novca i USKOK otkrili na njihovim računima te ih blokirali. Od kućice na jadranskoj obali nema još ništa, baš kao što je još neizvjesna sudbina njegovih višemilijunskih iznosa na deviznim računima.

Trenutno Zuhdija živi u pitoresknoj Toskani, u mjestu Massa-Carrara. Život u kampovima je, ponosno napominje, već odavno iza njega. Još od 2000. ima kućicu. S reguliranim boravkom i unatoč sitnom recidivizmu iz mlađih dana, uspio je kupiti zemljište. Njegova četiri zida u kojima, osim supruge, živi još nekoliko sinova s unučadi nije elitni dom. U njega su uložili osnovno jer, opet ponavlja, od neke kućice u Kaštelima ne odustaje.

– Ne znam zašto policija misli da je novac zarađen neprikladnim aktivnostima. To nije istina. Obiteljsko zlato sam prodavao po malo. Novac sam stavljao na knjižicu u banci. Mjesečno sam ga uplaćivao pa se nataložilo. Prilikom jedne od prodaja zlata u zlatarnici, čovjek je prijavio policiji da sumnja odakle mi, pa su mi policajci 1984. zlatninu, 22-karatnu, oduzeli uz potvrdu.

Policajci nisu ostali ravnodušni: pred sobom su imali 100 zlatnika s likom Franza Josefa iz 1915., dva meksička zlatnika od 50 pesosa iz 1821., trofejni zlatnik Citta’ di Torino iz 1971… Sve to težilo je više od 2,5 kilograma.

– Angažirao sam odvjetnika i na sudu u Splitu dobio 1987. pravomoćnu presudu da mi se zlato vrati jer je moje. Zlato sam prodao, novac je na računu i ne vidim problem – čudi se  Zuhdija Halilović potezu istražitelja dviju zemalja, pritom pred nas gurajući požutjeli dokument splitskoga suda ne bi li potkrijepio tvrdnje.

Sin Sandokan

Podsjećam ga da ta količina zlata koja je zahvaćena sudskim postupkom i dalje ne opravdava ostatak blokiranog novca na njegovu deviznom računu, pa je s knedlom u grlu zaplakao te nastavio:

– Nekadašnjih 165 milijuna lira dobio sam kao odštetu za sinovu smrt. Moj Gianni imao je samo 25 godina kada je poginuo u prometnoj nesreći. Bio je suvozač u autu, a vozač koji je vozio zabio se u stup. Išli su u diskoteku u Massi-Carrari. Osiguranje nam je tada isplatilo odštetu koja je, također, završila na hrvatskom računu u banci. Moja obitelj ne živi od socijalne pomoći, kako se piše po talijanskim medijima. Jedini u mojoj familiji koji prima naknadu je sin Sandokan (37), koji živi sa mnom. On nije radno sposoban zbog zatajenja bubrega. I on nosi svoj križ. Ima osmero djece pa mu pomažem u odgoju. Dok je bio u bolnici u teškom stanju, snaha je psihički oboljela, pa je, rastrgana između brige o djeci i strahovanja hoće li ostati živ, u trenutku najveće slabosti skočila s bolničkog prozora u smrt – prisjetio se još obiteljske tragedije koja ga je, pojašnjava, samo dodatno onemogućila da mirno dočeka penziju. Na upit je ikada kršio zakon, kaže da nije, ali ipak priznaje da je bio u zatvoru zbog šverca. Uvjerava nas da njegova djeca atmosferu zatvora nikada nisu okusila.

– Švercao sam otpad. Ali ne preko granica. U Italiji se kažnjava i kad nešto nađeš na nekom otvorenom dvorištu pa odeš preprodati i onda te uhvate. Odležao sam šest mjeseci i to mi je bilo previše. Drogu ni oružje nikad nisam vidio u životu. Čak ni vino ne pijem, a u Toscani teče u potocima. Otkad se moje ime povlači po talijanskim medijima zbog milijuna, nikad me nitko nije zvao na nikakav razgovor u policiju. Svake dvije godine uredno obnavljam boravišnu dozvolu. Već neko vrijeme plaćam i porez. Svaki tjedan zovem odvjetnika da pitam je li što napravio, hoće li biti suđenje, kada ću dobiti svoj novac. Sam je prokopao u sudskoj pisarnici u Splitu presudu staru gotovo 30 godina o mome zlatu jer ja ne lažem. Već sam 20 puta kamperom došao u Hrvatsku od početka te istrage. I sad sam u Zagrebu proveo dva dana. Nudim se institucijama da istraže žurno to što ih oko mene, očito, muči. Ali, nikom se ne žuri. Prehranjujem veliku obitelj. Dnevno zaradim od 30 do 60 eura. Ovisno koji dan bolje trgujem željezom. Nije to dostatan kruh za pošteni život – tvrdi Zuhdija, s kojim smo se susreli nakon što je prošao 850 kilometara u jednom smjeru i isto ga toliko još čeka u povrtku. Ni ovaj put odvjetnik za njega nije imao pozitivan odgovor jer ni sam ne zna kada će po nalogu talijanskih institucija, točnije Kaznenog suda u Torinu, koji je posljednji blokirao Zuhdijin hrvatski bankovni račun, isti biti odblokiran.

Misteriozni milijuni

– Ni po jednoj osnovi Haliloviću se ne može dokazati da je činjenjem kaznenih djela pribavio nepripadajuću imovinsku korist. Dokazali smo porijeklo novčanih sredstava kroz njegovu imovinu iz 80-ih od prodaje zlata te odštetom od smrti sina, štednjom i radom – uvjerava u kontinuirane prihode Halilovića njegov odvjetnik Milko Križanović. I njega je, kaže, iznenadila produljena blokada. Naime, nakon što je više od dvije godine novac bio blokiran prema prijedlogu hrvatskog USKOK-a, neposredno prije isteka te blokade stigao je novi prijedlog s talijanske strane da se ta sredstva blokiraju. A priču o misterioznim milijunima otkrio je hrvatski Ured za sprečavanje pranja novca još 2012. Tada je otkriveno da nekoliko međusobno povezanih romskih obitelji, najviše prezimena Halilović, u tri hrvatske banke polažu goleme svote gotovine pa je odmah po dojavi krenula provjera identiteta korisnika računa koji su se, prema podacima talijanske policije, dovodili se u vezu s organiziranim prosjačenjem, krađama automobila, otmicama, neovlaštenim gospodarenjem otpadom, uličnim krađama, a jedan od njih odgulio je i kaznu za ubojstvo. U odnosu na milijune na računima, u poreznoj kartici za 2012. je naveo porez od samo 1700 eura, pa mu i talijanska porezna tijela “pušu” za vratom zbog utaje poreza.

Od ostalih prokazanih Halilovića, poput Sene, Vinetua, Gianija iz Trogira, Izeta i Naima, Zuhdija se ograđuje. Kaže da s njima nema baš neke kontakte pogotovo zato što ne živi raskalašeno kao oni.

Izvor: jutarnji.hr

🔥5