• Početna »
  • Hrvatska »
  • Željka Markić želi novi referendum s ciljem ukidanja saborskih kvota za nacionalne manjine
Željka Markić želi novi referendum s ciljem ukidanja saborskih kvota za nacionalne manjine

Željka Markić želi novi referendum s ciljem ukidanja saborskih kvota za nacionalne manjine

Foto: HINA
Autor: Ivo Kruljac

Željka Markić, otprije prozvana “kraljicom referenduma” ima daljnje ambicije u tom smjeru. Njena udruga U ime obitelji, zajedno s bivšim saborskim zastupnikom i vođom stranke DESNO, Antom Đapićem, a uz potporu drugih aktera desno-konzervativnog političkog spektra priprema referendum s ciljem ukidanja saborskih kvota za nacionalne manjine. S obzirom na ograničenja LGBTQ prava referendumom iz 2013. godine koji je uspješno inzistirao da se u Ustavu upiše kako je brak institucija muškarca i žene, najava novog referenduma s razlogom intrigira javnost.

Gostujući na N1, Đapić je kazao kako je referendum odmazda za uklanjanje HOS-ove ploče s pozdravom  Za dom spremni u Jasenovcu. Podsjetimo, koalicijski partneri HDZ-a, HNS i SDSS pritiskali su premijera Plenkovića da ukloni spornu ploču, osudi i zabrani pozdrav Za dom spremni koji je zakonski već odavno kategoriziran kao govor mržnje, ali sankcije za korištenje istog rijetko se dogode. Gostujući u emisiji Otvoreno, Željka Markić je ustvrdila kako referendum “nije antisrpski, već antikorupcijski”, a ističe da će ako se referendum izglasa “birači moći izravnije utjecati na svoje predstavnike”. Još jedan argument koji pobornici referendumu navode je kako su parlamenti bez zastupnika iz redova nacionalnih manjina standardna praksa mnogih europskih zemalja. No, koliko je sve to točno?

Višeslav Raos Foto: N1

Višeslav Raos, politički analitičar i docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, objašnjava kako EU ima opredjeljenje da je potrebno imati mehanizme osiguranja društvene i kulturne vidljivosti nacionalnih manjina, ali i napominje kako u EU ne postoji jedinstveni model predstavljenosti nacionalnih manjina u parlamentu.

“Obično su u novim (postkomunističkim) članicama Unije zakonski (nekada i ustavnim zakonom, kao kod nas) propisani načini ostvarivanja te predstavljenosti, bilo zajamčenim mjestima ili neprimjenjivanjem prohibitivne klauzule (izbornog praga i minimalnog broja glasova). Stare članice češće rade na zastupljenosti useljeničkih populacija tako da unutar stranaka propisuju formalne ili neformalne kvote koje će osigurati ulazak tih kandidata u parlament”, objašnjava Raos.

Antonija Petričušić

Antonija Petričušić, docentica na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu i dodatna članica Savjetodavnog odbora, neovisnog stručnog tijela Vijeća Europe odgovornog za procjenu provedbe Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u državama potpisnicama, smatra kako se o kvotama za nacionalne manjine može raspravljati, ali kako inicijatori referenduma tome pristupaju iz pogrešnoga kuta.

“Sva su manjinska prava, pa i ovo pravo pripadnika nacionalnih manjina na zastupljenost u Hrvatskom saboru, podložna propitivanju i promjeni, ali samo onda kada su o toj promjeni konzultirani i s njome suglasni pripadnici nacionalnih manjina. Tako, naime, tumače brojni izvori međunarodnog prava nacionalnih manjina”, napominje Petričušić. Ustavom je garantirano poštivanje prava nacionalnih manjina prema međunarodnim konvencijama i Hrvatska je dosljedno tim ciljem ratificirala Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina.

“Konvencija zahtjeva da se stvore uvjeti nužni za učinkovito sudjelovanje nacionalnih manjina u kulturnom, društvenom i gospodarskom životu i javnim poslovima, dakle i u političkim procesima”, ističe Petričušić, te dodaje kako je savjetodavni odbor koji prati konvenciju pohvalno pisao o njenoj provedbi upravo zbog dodjele zastupničkih mandata.

Ni pravna ni politička stvarnost ne idu referendumu u prilog

Ustavnopravno gledano, Petričušić smatra kako nije realno da o pravima bilo koje društvene manjine odlučuje većina. Iako je podsjetila da se to dogodilo na referendumu o braku 2013., uvjerena je kako isti scenarij u ovom slučaju nije izgledan.

“Članak 15. Ustava propisuje  ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, koja se, uz zaštita pravu nacionalnih manjina uređuje Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina koji je u Saboru krajem 2002. godine usvojen po postupku za donošenje organskih zakona, dakle dvotrećinskom većinom svih zastupnika, i tako simbolično predstavlja politički konsenzus svih političkih opcija o manjinskim pravima”, objašnjava. “Nadalje, isti članak Ustava propisuje da se zakonom može, pored općega biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor, dakle da imaju dvostruko pravo glasa”, dodaje Petričušić.

Stvarni cilj nasuprot stvarnim problemima

Unatoč tvrdnjama inicijatora referenduma, Raos nije uvjeren kako se radi o antikorupcijskom referendumu.

“Inicijatori, čini se, za cilj imaju prvenstveno pokušaj dokidanja nečega što se percipira kao monopol jedne stranke (SDSS) na predstavljanje jedne etničke zajednice (srpske), kao i pokušaj dokidanja situacije u kojoj parlamentarna većina ovisi o osmero zastupnika iz redova nacionalnih manjina”, kazuje Raos napominjući da stvarne poteškoće pri slaganju saborske većine potječu iz “krajnje fragmentiranosti hrvatskog parlamenta”. “To je posljedica niskih ulaznih troškova (jednostavno registriranje i kandidiranje), prakse širokih i šarolikih predizbornih koalicija te primjene izbornog praga na razini izbornih jedinica, a ne na nacionalnoj razini”, objašnjava nam.

Ipak, Raos upozorava kako inicijatori referenduma opravdano kazuju na problem neujednačenog mandata s obzirom na to da je za dobivanje mandata nacionalnih manjina potrebno manje glasova.

“Međutim, uz sve svoje nesavršenosti, postojeći izborni model, koji je, kao i većina drugih izbornih modela diljem Europe, plod povijesnih okolnosti i političkih kompromisa, pokazao se kao relativno robustan i djelotvoran”, uvjeren je Raos, iako ne isključuje mogućnost šire rasprave. Ističe kako ne postoji savršeni izborni sustav, a prostore za poboljšanja vidi po pitanjima granice izbornih jedinica, predstavništvu nacionalnih manjina i predstavništva državljana u inozemstvu. Petričušić zamjećuje i kako cijela inicijativa ima zanimljivo vremensko poklapanje.

“S Agrokorom kao velikom nacionalnom političkom temom i kucajućom gospodarskom bombom, s kurikularnom reformom kao potrebom i željom tolikih roditelja i đaka koja se nikako ne događa, ili s otvorenom fašizacijom društva, tko bi pisao ovih dana o Željki Markić i Anti Đapiću da se nisu, kao slučajno i nekoordinirano, dosjetili sređivati hrvatsku političku korupciju?”, pita se.

Međutim, kako se otvorila rasprava o manjinskim zastupnicima, Petričušić smatra kako se onda može otvoriti i rasprava za zastupnike iz dijaspore za koje u Ustavu postoji mnogo manje osnove nego što ima osnove za prava na političko sudjelovanje nacionalnih manjina. Ipak, nije optimistična po pitanju snage takve inicijative.

“Nažalost, među liberalnim građanskim udrugama koje zagovaraju borbu protiv političke korupcije poput GONG-a, ili onih koje zagovaraju mir i nenasilje poput Centra za mirovne studije, ili mnoštva ostalih, ne vidim ni jednu koja je takvoj inicijativi financijski i logistički dorasla”, upozorava Petričušić.

Veljko Kajtazi

Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske nacionalne manjine ne može se oteti dojmu kako referendum cilja k diskriminiranju nacionalnih manjina.

“Njegova pozadina je jasna netrpeljivost dijela političke scene prema mojim kolegama, ali i općenito prema manjinama. Mogli ste čuti da nam se šalje poruka kako se možemo ‘osjećati kao kod kuće’ iako su Romi na ovim prostorima skoro 700 godina, a slično je i s drugim manjinama”, govori nam Kajtazi dodajući da Romi Hrvatsku smatraju svojom jedinom domovinom koju su aktivno i branili u Domovinskom ratu. Kajtazi također smatra kako inicijativa neće dobiti dvotrećinsku potporu, ali ističe i dobru suradnju s Vladom.

“Sukladno Operativnim programima za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske jasno je da ova inicijativa nije ni u skladu sa stavovima Vlade i našoj suradnji”, pojasnio je.

Milorad Pupovac

To potvrđuje i Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, protiv koga je po svemu sudeći, ovaj referendum najviše usmjeren.

“U programu koji je potpisalo osam zastupnika nacionalnih manjina s Vladom, jedna točka jasno definira kako se neće mijenjati izborno zakonodavstvo i predstavništvo nacionalnih manjina”, komentirao je Pupovac. Dodaje kako je cilj inicijative “otvoriti antimanjinsku i antisrpsku kampanju”, a koja širenjem laži i dezinformacija nastoji delegitimirati manjinske zastupnike.

Referendum neće riješiti problem

Sve u svemu, referendumska inicijativa podsjetila je (što planirano, što neplanirano) na mane izbornog sustava u Hrvatskoj, ali s druge strane, argumentacijski i izvedbeno, ona je potpuno promašena. No, Petričušić smatra kako je važno da se Vlada izravno očituje na ovom pitanje.

“Europejski nastrojen premijer Plenković mora se što hitnije očitovati o zakonskoj nedopustivosti takve inicijative, a ne prepuštati svojim koalicijskim partnerima iz SDSS-a da brane trenutno zakonsko rješenje”, zaključuje Petričušić.

Raos pak smatra kako je javna rasprava o izbornom sustavu dobra i korisna, ali da se promjene trebaju usuglasiti dodatkom stručnog promišljanja i parlamentarne procedure. “Referendumsko odlučivanje o predstavništvu nacionalnih manjina te općenito o izbornom modelu čini mi se promašenim i politički nemudrim”, objašnjava.

U slučaju da se ukidanje saborskih kvota nacionalnim manjinama čak i realizira, Kajtazi ne bi bio zabrinut. Napominje kako su “manjine integralni dio hrvatskog društva i njihov doprinos, ne samo političkom životu, nego i kulturnom u svakom smislu, će uvijek biti prisutan”.

“Ne možete referendumom mijenjati realnost i suživot te visoku razinu ljudskih i manjinskih prava koje njegujemo i koje su sastavni dio našeg Ustava”, zaključuje Kajtazi jamčeći sve uspješnijim integritetom i rješavanjem problema s kojima se susreće romska zajednica.

Izvor: h-alter.org