Troje djece obitelji Osmani strahuje od deportacije u Srbiju

Troje djece obitelji Osmani strahuje od deportacije u Srbiju

Autor: Damir Cupać

Foto: Roni Brmalj

Sva djeca rođena su u Hrvatskoj, najmlađi ima državljanstvo, a troje starijih nema. Oni ne znanju ni jedan jezik osim hrvatskog, oni Hrvatsku, a ni Rijeku, nikad nisu napuštali, očajan je Lifi Osmani

RIJEKA:  Obitelj Osmani iz riječkog naselja Drenova bori se kako zna i umije kako bi životarila u ova nenormalna vremena, ali ta borba mogla bi biti osuđena na propast, budući da za troje članova obitelji Osmani prijeti deportacija i odvajanje od obitelji.

Na tu opasnost odlučio je upozoriti Lifi Osmani  koji ima hrvatsko državljanstvo, njegova supruga koja ima državljanstvo te najmlađi sin koji ima hrvatsko državljanstvo.

Ali Radmila Osmani, Lifijeva kći, koja je oženjena i majka je jednog djeteta, nema državljanstvo. Kao ni njezin brat Sandi, oženjen i otac jednog djeteta, ali ni brat Turkijan, oženjen i otac dvoje djece. Podrazumijeva se da bračni partneri Radmile, Sandija i Turkija, kao i djeca, imaju hrvatsko državljanstvo.

 
– Mi smo dobili rješenje da njih troje treba napustiti Hrvatsku jer nemaju državljanstvo, a ostao im je boravak. U Hrvatsku sam došao 1972. godine, 1992. godine sam dobio državljanstvo, a sva moja djeca su rođena ovdje. Moj zavičaj je ovdje, kao i njihov. Oženio sam se 1986. godine, a kad smo došli u Hrvatsku i počeli živjeti zajedno, ona je još bila vjenčana za drugog. Tako je bilo, a onda je počeo rat. Dobili smo djecu, a čim smo mogli početi sređivati papire, krenuli smo ih raditi jer se supruga uspjela razvesti, a ja sam morao naknadno priznavati našu djecu. Ponavljam da su mi sva djeca rođena u Hrvatskoj, najmlađi ima državljanstvo, a troje starijih nema i sada im prijeti deportacija, očajan je Lifi Osmani. On pojašnjava da su njih troje u Hrvatskoj imali dozvolu za privremeni boravak do 2015. godine.

  – Kada smo dobili rješenje da mi djeca moraju napustiti Hrvatsku, pitao sam u policiji kamo će oni to otići. Oni ne znanju ni jedan jezik osim hrvatskog, oni Hrvatsku, a ni Rijeku nikada napuštali nisu. Pa gdje će ih, nakon što ih razdvoje od obitelji, ostaviti. Na kojoj to granici i u koju to zemlju oni trebaju otići i po kojemu to zakonu. Najviše nas je zaboljelo što su nam u MUP-u rekli da su imali pravo na stalni boravak, ali da je to pravo isteklo. Kako može isteći neko pravo ako ga imamo – pita se Lifi Osmani.

Više možete pročitati u tiskanom izdanju!

Izvor:

http://www.novilist.hr