Srbija: Regionalna konferencija “Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu”

Srbija: Regionalna konferencija “Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu”

Foto: danas.rs
Autor: Vojislav Milovančević

Romkinje su u posebno ranjivoj poziciji i predstavljaju najugroženiju i najmarginalizovaniju grupu u svim državama zapadnog Balkana.

Unatoč pomacima koji su napravljeni u prethodnom razdoblju, one i dalje trpe vištruke oblike diskriminacije – jedan je od zaključaka u Beogradu održane regionalne konferencije “Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu”, u organizaciji CARE International Balkans i Koordinacionog tijela za praćenje realizacije Strategije za socijalno uključivanje Roma i romkinja vlade Republike Srbije.

Kako bi se unaprijedio položaj Romkinja i osigurala njihova sigurnost, neophodan je intenziviniji rad na informiranju javnosti, ali i suradnji institucija i civilnog sektora. Potrebno je da same romske žene aktivno sudjeluju u raspravama o njihovoj kolektivnoj i osobnoj sigurnosti, što bi trebalo rezultirati razvojem sigurnosne kulture. Također, vrlo je važan rad na povećanju povjerenja u institucije, kao što su policija i ombudsman, informiranju romske zajednice kako i na koji način može ostvariti svoja prava, osiguravanju dosljedne primjene zakona i strategija koje se tiču ​​poboljšanja položaja Roma i uz pomoć obrazovanja ekonosmki ojačati romsku zajednicu – zaključke koje je došlo oko sedamdeset sudionika regionalne konferencije “Sigurnost romskih žena na zapadnom Balkanu”.

Državni tajnik Ministarstva graditeljstva, prometa i infrastrukture, Nenad Ivanišević, rekao je da problem Roma nije njihova odvojenost od ostatka zajednice, jer su oni neupitno njezin dio, već to što je njihov položaj unutar nje znatno teži u odnosu na druge. On ističe da je važno da se čuje glas romskih aktivista i aktivistinja na mjestima odlučivanja: “Važno je da romski aktivisti budu glasni, da budu jaki. Sa ponosom mogu istaknuti da je Vlada Republike Srbije usvojila novu strategiju za poboljšanje položaja Romkinja i Roma i da je predsjednik radne skupine za njenu izradu bio Rom “, navodi Ivanišević, koji je ovom prilikom najavio i izmjenu kaznenog zakonodavstva po ugledu na Crnu Goru, koji je, po njegovim riječima, izvrstan primjer kako se problemi s kojima se suočava romska zajednica trebaju riješiti i rješavati.

Jovana Atancković, pomoćnica u Ministarstvu graditeljstva, prometa i infrastrukture, ističe da je vrlo značajno što u Srbiji postoji baza podataka koja se odnosi na takozvana podstandardna romska naselja, kojih je u Srbiji oko 580. Zakon o stanovanju koji je usvojen u prosincu prošle godine, a čija je provedba počela prvog dana 2017. godine, donio je, kako kaže Atanacković, učinkovitija rješenja. “Zakon koji smo usvojili jamči pravo adekvatnog stanovanja i adekvatnog smještaja svima koji se nađu u situaciji da budu relocirani s područja u kojima žive. Ovakvim preseljavanjem stanovništva nadležno tijelo koje to provodi također osigurava potpunu uključenost tog dijela preseljene populacije. To znači pristup obrazovanju, zdravstvenim ustanovama i zapošljavanju. ”

Prema ocjeni sumke Bučan, regionalne direktorice CARE Internacional Balkans, na prostoru zapadnog Balkana, za razliku od velikog broja zemlja članica EU, nema fizička segregacija Roma, iako diskriminacija i predrasude uvelike opterećuju društva. “Posebno bih istaknula višestruku diskriminaciju Romkinja, one predstavljaju najmraginalizovaniju populacijsku skupinu u regiji.” Bučan je izrazila očekivanje da će se nastaviti dijalog romskog nevladinog sektora i državnih institucija i da će se Romkinje uključiti u izradu i provedbu nacionalnih strategija i politika koje su usmjerene prema njihove zajednice.

Sokoj Beganaj, predstavnik ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore, smatra da su Romkinje najugroženije ne samo zbog činjenice da su pripadnice romske nacionalne manjine, već i zbog toga što su žene. Posljedice takve ugroženosti, kako ocjenjuje Beganaj, dovode do toga da Romkinje vrlo mlade stupaju u brak i postaju majke, te da se isključuju iz obrazovnih procesa. I obrazovanje je, po njegovim riječima, ključ za rješavanje problema mladih romskih žena. “Crna Gora je osigurala slobodan boravak u dječjim vrtićima za djecu romske i egipatske populacije. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava osigurava besplatne knjige za svu romsku djecu do trećeg razreda, dok od četvrtog do devetog razreda knjige osigurava ministarstvo prosvjete. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava redovito organizira zimske praznike i blagdane za učenike sedmog, osmog i devetog razreda. U suradnji sa Zavodom za školstvo i Fondom za obrazovanje Roma, implementiramo program za stipendiranje Roma i Egipćana, za sve srednjoškolce i studente. ”

Aleksandra Bojađijeva, iz Vijeća za regionalnu suradnju, smatra da Romkinje imaju najmanje šanse da se obrane od bilo koje nedaće, te da trpe veće posljedice u odnosu na ostale. “Svi smo prošli kroz tranziciju, ali su romske žene prvi izgubile posao. Oni su također najteže pronaći posao. ”

Patrijarhat, niska razina obrazovanja, loš socio-ekonmski položaj, nasilje u obitelji i ugovoreni brakovi su, prema ocjeni Fane Delije, izvršne koordinatorice Centra za romske inicijative Nikišić, najveći problemi koji ugrožavaju sigurnost Romkinja. “Ne možemo očekivati ​​veliki napredak, kad neke Romkinje i dalje smatraju da je nasilje nad njima normalno, kad majke smatraju da njihova djeca ne bi trebalo da se obrazuju dalje od četvrtog ili petog razreda, kad su žene pod kontinuiranom kontrolom muškaraca, što ugrožava nihovu sigurnosti i poriče njihovu neovisnost. ”

Ženske mreže koje povezuju Romkinje moraju aktivnije da se bave sektorom sigurnosti, s obzirom da su Romi, koliko žene, toliko i muškarci, najčešće žrtve kaznenog djela – zločin iz mržnje, istaknuo je Osman Balić, dirketor YUROM centra. On smatra da su pojedini incidenti u kojima su žrtve Roma ogledni u raspoloženju većinske zajednice. “Kada netko udari romskog dječaka, on šalje signal općeg društvenog raspoloženja. Kada netko uništi kuću i ne daje alternativni smještaj romskoj obitelji, to je signal da Zakon o stambenom smještaju nije dobar. Živimo u neosiguranom području jer stabilne demokracije još nisu uspostavljene. Svi ti signali imaju svrhu da nas zastrašuju. ”

Sustavna i neformalna diskriminacija najveće manjinske zajednice
Osvrćući se na rezultate istraživanja koje su provele nevladine organizacije Atlantska inicijativa i Kali Sara, Maida Čehajić-Čampara, projketna koordinatorica UN Women, navodi da je u odnosu na sustavnu diskriminaciju, daleko bolnija ona neformalna. Navodeći primjer jednog od najmlađih ispitanika, romskog dječaka koji je jedan od najboljih učenika u svom odjelu, Čehajić-Čampara slika situaciju diskriminacije Roma čak iu školi.

“Na roditeljskom sastanku, kolega je željela pohvaliti studenta, rekavši da je to dječak koji živi u prilično teškoj situaciji, ali ipak ima gotovo sve svoje petine. Druga djeca koja žive u daleko boljim uvjetima ne nauče dovoljno dobro. Roditelji kad su došli kući rekli su: ‘Eto, jedan ciganin ima sve petice, a ti nemaš.’ Ovakav pristup oslikava kompletno mišljenje jednog društva “, zaključila je Maida Čehajić.

Izvor: danas.rs