Srbija: Rani razvoj – Dobar start u djetinjstvu omogućava dobar život

Srbija: Rani razvoj – Dobar start u djetinjstvu omogućava dobar život

SRBIJA – Čak 28 posto djece ispod pet godina života ima manje od tri knjige za djecu, dok je taj postotak još strašniji kod siromašnih obitelji – 64 posto. Skoro svako drugo dijete starosti do tri godine nije dovoljno stimulirano kroz igru kod kuće. Zdravlje djeteta mjeri se i cjepivima koje primi, a kod romske populacije taj broj je ispod 44 posto. Imati pravo na djetinjstvo osnovno je pravo djeteta, a imati pravo na predškolsko obrazovanje tekovina je naše civilizacije koja zahtijeva veće angažiranje zajednice.

Sva djeca imaju pravo na dobar početak u životu. Znamo da iskustva koja djeca steknu u najranijem djetinjstvu kasnije u životu imaju ogroman utjecaj. Nova saznanja u neuronauci danas idu i korak dalje: razdoblje mladog života do šeste godine je ključan i kritičan, s jedinstvenom sposobnošću malog mozga rasti kao nikada kasnije u životu. Oko 1.000 stanica mozga ima potencijal da se povezuje svake sekunde i time posredno definira njegovo zdravlje, kapacitet za učenje, budući uspjeh i na kraju buduću sreću djeteta. Sve što se propusti tada, skoro je nenadoknadivo u budućnosti.

Dragana Koruga, stručnjak za rano obrazovanje iz CIP – Centra za interaktivnu pedagogiju, kaže da nas nalazi neuroznanosti uvjeravaju u to da rani razvoj djeteta za suvremeni svijet znači budućnost. Ona objašnjava da novija istraživanja mozga ukazuju da su rane godine (od rođenja do treće, potom do osme godine) i prenatalni razvoj (prije rođenja) periodi pojačane osjetljivosti za razvoj moždanih kapaciteta. To znači da je u pitanju razdoblje kada je “najpoželjnije poticati razvoj određenih kapaciteta ili samih funkcija”.

“Primjerice, razdoblje pojačane osjetljivosti za formiranje osnovne arhitekture mozga je prije rođenja, kaže nam neuronauka, a za razvoj emocionalne kontrole već od šest mjeseci do druge godine (ranije se smatralo da taj period tek počinje od druge godine). Također, znanost je razdoblje pojačane osjetljivosti za razvoj simboličkog mišljenja pomaknula na dob od 18 mjeseci što znatno mijenja pogled na igru djeteta tog uzrasta i sudjelovanje odraslog u organiziranoj potpori razvoju i učenju. ”

family-therapy-young-family-1000x675

Dr Svetlana Janković iz Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograda podsjeća nas da postoji obilje dokaza koji nedvosmisleno ukazuju da je ulaganje u rani razvoj djece kamen temeljac napretka svakog društva, dodajući da se često kaže da “prve godine traju vječno jer njihov utjecaj postoji tijekom cijelog života “.

“To je i razdoblje najveće osjetljivosti ukoliko se umjesto okoline koja potiče razvoj, javljaju faktori rizika poput zanemarivanja potreba djeteta, izloženosti nasilju, loših obiteljskih odnosa, izloženosti prejakim ili neadekvatnim stimulansima, krutog i nekonzistentnog vaspitavanja, nedostatka emocionalne potpore, siromaštva, izolacije, diskriminacije , koji utječu na tijek razvoja tako što doprinose pojavi razvojnih odstupanja i poremećaja “, kaže dr Svetlana Janković.

Pedijatar prim. dr Marica Milidrag objašnjava da se u ranom djetinjstvu grade neurološki i psihološki temelji za budućnost i vrlo je važno da taj oslonac bude čvrst i stabilan kako bi mogao podnijeti teret obilate nadgradnje potrebne budućem čovjeku za cjeloživotno fizičko, socijalno, emocionalno zdravlje, obrazovanje i ekonomski uspjeh.

“Kako su roditelji prvi u kontaktu i komunikaciji s djetetom, a ujedno i najvažniji učitelji, važno je razviti odzivnost za njegove potrebe, naučiti tumače i prepoznaju signale koje im ono šalje putem glasa, pokreta, pogleda i da na njih pozitivno odgovore . Dijete treba steći osjećaj da je dobrodošlo na ovaj svijet i da je okruženje sigurno, jer su to uvjeti za uspješno učenje. Zato je djetetu od prvog dana potreban osmijeh na poznatom licu, dodir, maženje, poljubac, zagrljaj, ljuljuškanje, pjevušenje, priča, promjena slika u okruženju, kretanje u prostoru, mogućnost istraživanja predmeta i okruženja, igra, uopće bavljenje njime. Naglašavam bavljenje djetetom, jer smo svjedoci da roditelji često stave dijete ispred televizora ili mu daju mobitel, puštaju strane bebi filmove i glazbu, a kasnije se pitaju zašto dijete ne progovara “, ističe dr Marica Milidrag.

Nemaju, međutim, sva djeca tu mogućnost. Čak 28 posto djece ispod pet godina života ima manje od tri knjige za djecu, dok je taj postotak još strašniji kod siromašnih obitelji – 64 posto. Skoro svako drugo dijete starosti do tri godine nije dovoljno stimulirano kroz igru kod kuće. Zdravlje djeteta mjeri se i cjepivima koje primi, a kod romske populacije taj broj je ispod 44 posto. Imati pravo na djetinjstvo osnovno je pravo djeteta, a imati pravo na predškolsko obrazovanje tekovina je naše civilizacije koja zahtijeva veće angažiranje zajednice.

Dragana Koruga kaže da je put od rane stimulacije do kompetencija skoro direktan, i ulaganje u rani razvoj djeteta jeste izravno ulaganje u budućnost zajednice.

“Dijete koje živi u okruženju sivila, negativnih osjećanja, pasiviziran, manje-više usamljeno, sputano, bez aktivne komunikacije sa okruženjem, ne razvija isti broj moždanih sinapsi / neuronskih veza kao dijete koje je izloženo različitim pozitivnim stimulacijama. Kapaciteti za učenje i pamćenje samim tim su smanjeni. Propuštanje stimulacije u razdobljima pojačane osjetljivosti za razvoj pojedinih funkcija, posebno mišljenja, na kasnijim uzrastima (nakon osme godine) mogu se nadoknaditi pojačanom aktivnošću (npr. Učenjem), ali se mora uložiti mnogo veći napor pojedinca, obitelji i zajednice. Koliko će uspješno dijete biti, više ovisi o tome kakav je bio njegov rani razvoj, u kojoj su mjeri aktivirani moždani potencijali i na taj način otvoreni kapaciteti za učenje, kakvi su odnosi izgrađeni u obitelji, da li je obiteljska atmosfera podržavajuća ili osujećujuća, da li dijete uvaženo kao ličnost, prihvaćeno i podržano bezrezervnom ljubavlju da se razvija u smjeru svojih prirodnih kapaciteta i interesovanja. ”

Rano obrazovanje djece od tri do pet godina najslabija je karika u obrazovnom sustavu Srbije. Karakterizira ga slaba pokrivenost predškolskog obrazovanja – do 50 posto djece u općoj populaciji, odnosno pristup ima devet posto djece iz najsiromašnijih kućanstava i šest posto djece Roma.

Ljiljana Dragutinović iz PU “Vračar”, dobitnica Svetosavske nagrade za najbolju odgojiteljicu ove godine, objašnjava koliki je značaj predškolskog obrazovanja: “Boravak djece u vrtiću omogućuje im da iskoriste razdoblje kada je unutarnja motivacija za učenje najveća. Djeca kroz igru, manipulirajući različitim sredstvima i materijalima, ulazeći u interakciju s drugom djecom i odraslima, razvijaju svoje potencijale “, kaže Ljiljana Dragutinović i dodaje da za marginalizirane djecu boravak u vrtiću ima kompenzatorsku ulogu i od presudnog je značaja. “Pored odrastanja u sigurnom, zdravom i poticajnom okruženju, kroz odgojno-obrazovni rad i interakciju s drugom djecom, dobivaju šansu da razviju svoje potencijale.”

Pedijatar Marica Milidrag dodaje da je vršnjačka grupa sredina koja dijete motivira za učenje i zato je važno da sva djeca, bez obzira na materijalno stanje njihovih roditelja, idu u dječje kolektive. “To je osobito značajno za djecu koja potječu iz nestimulativnih sredina i djecu s razvojnim teškoćama, jer su predškolski kolektivi sredine gdje se s djecom radi planski, primjereno dobi i mogućnostima djeteta uz zajedničke aktivnosti i igre, što sami roditelji nisu u mogućnosti pružiti. ”

Kolika je važnost predškolskog obrazovanja za marginalizirane djecu u Srbiji? Dragana Koruga naglašava da je vrlo važno da mi koji živimo privilegirano imamo svijest da djeca koja žive u marginaliziranim zajednicama teže doživljavaju relativno siromaštvo (što nemaju od onog što druga djeca imaju) nego apsolutno siromaštvo (što realno nemaju). “Relativno siromaštvo ih” zapljusne “uključivanjem u kolektiv, jer se tada najdirektnije s njime suoče. Često su sniženog samopouzdanja, potištena, mada ne znaju zašto, ne umeju da verbaliziraju. Neka djeca budu i agresivna u želji da “osvoje” to što nemaju. To su često vrlo male akcije / intervencije koje ne zahtijevaju velike investicije (malo odjeće i obuće, igračka, knjiga, užina) i može ih pruži svatko od nas: topla riječ, uključivanje u zajednicu, uvažavanje potreba i uspjeh. ”

Svakako, nijednom roditelju nije lako. Današnji zahtjevi djetinjstva su veći i od roditelja se više očekuje, ističe Dragana Koruga iz Centra za interaktivnu pedagogiju, i zato je važna sistemska podrška obitelji – veći broj ustanova za djecu i bogatija programska ponuda od najranije dobi (odgojno-obrazovna, socijalna, kulturna, sportska). “Najbolji su oni programi koji od najranije dobi uključuju i dijete i roditelja i pomažu da se taj odnos gradi senzibilno, uz osmišljenu potporu različitih profesionalaca.”

Ljiljana Dragutinović iz PU “Vračar” podsjeća da se sva djeca koja imaju potporu od rođenja, osjećaju prihvaćeno i sigurno, iu stanju su istražuju i pomiču granice. Škole roditeljstva zato su vrlo korisne, jer, kako kaže ona, podršku koju djeci pružamo u razdoblju ranog razvoja donosi najveću dobit, a pogreške koje se tada nehotice naprave dugo se i teško ispravljaju.

“Navešću primjer iz moje prakse: djevojčica je došla u mlađu skupinu s tri godine i dva mjeseca. Hodala je nestabilno po ravnoj površini, pri izlasku u dvorište morali smo je nosimo niz stepenice. Iz razgovora s roditeljima saznali smo da žive u zgradi koja ima lift, da su išli najčešće kolima od jednog do drugog mjesta, a dok su šetali ona je bila u kolicima. U najboljoj namjeri, greška je načinjena. Sigurnost pri hodu je stekla s četiri godine, a tek pred polazak u školu je dostigla svoje vršnjake. ”

Dragana Koruga kaže da ne postoji nešto što se zove pretjerana stimulacija: “Prava mjera je samo dijete, koje se umori kada mu je ‘previše’ ili na neki drugi način to pokaže (zaspi, unervozi se ili zaplače kada mu treba odmor). Znamo danas da mozak i za vrijeme sna (čak iu stanju kome) prima signale iz okruženja, samo na njih ne reagira aktivno. Važno je da i ta stimulacija bude aktivna i pozitivna (npr. Tiha glazba za vrijeme sna). Obično se s ‘pretjeranom’ ili ‘nedovoljnom’ stimulacijom povezuje broj igračaka kojima je dijete okruženo. U tom smislu važno je napomenuti da veći značaj ima kvalitetu nego kvantitetu, a kvalitetna stimulacija je ona koja je primjerena dobi i individualnim kapacitetima djeteta. Zato kažemo da je u ranoj dobi, recimo, za razvoj percepcije i testiranja veoma važna uloga nestrukturiranih materijala koji mogu se preoblikuju, mijenjaju izgled, formu, strukturu, funkciju (npr. Tijesto, pijesak, voda, štipaljke, vrpce i konopi, potrošni i ambalažni materijali koji mogu biti sigurni), kao i stvari i predmeti koji svijet djeteta povezuju sa svijetom odraslih (razni uporabni predmeti, alati, smartphone, laptop, TV itd.). ”

Dr Svetlana Janković savjetuje da pomoć oko ranog razvoja treba potražiti kod zdravstvenih radnika, prije svega kod izabranog pedijatra u Domu zdravlja koji prati zdravstveno stanje i razvojna postignuća djeteta.

Korporativna i podrška institucija u procesu uključivanja marginalizirane djece u većem broju od trenutnog u predškolske programe učenja vrlo je značajna.

“Potrebno je da se u sredinama s većim brojem siromašne djece gradi veći broj predškolskih ustanova. Pomoć NVO i tvrtki je također poželjna, ali planski, koordinirano. Potrebna je jedna koordinirana, umrežena i djelotvorna aktivnost svih ovih sustava na lokalnoj razini, koju mi u ovom trenutku nemamo “, napominje pedijatar Marica Milidrag.

Doktorica Janković ističe da je pristup koji podrazumijeva multisektorsku podršku obitelji najdjelotvorniji i tome u prilog govore rezultati istraživanja iz zemalja koje imaju slične programe. “Kao odgovorna društvo trebamo znati da rani razvoj nema alternativu i da je to područje koje mora uvijek biti prioritet i kojom se svi moramo baviti. Parafraziraću Gabrijelu Mistral, čileansku pjesnikinju, koja kaže da u životu sve može čekati, ali dijete ne – jer se upravo sada razvija. Djetetu ne možemo reći: ‘Sutra!’, Njegovo ime je: ‘Danas’. ”

Izvor: Tjednik

Izvor: ROMinfomedia.rs