Srbija: Projekt “Kako se postaje Rom“

Srbija: Projekt “Kako se postaje Rom“

Autor: Infoera

PROJEKT “KAKO SE POSTAJE ROM”
Sufinancira MINISTARSTVO kulture i informisanja REPUBLIKE SRBIJE

Sve je manje djece u našim obiteljima

Dragan Berisha je predsjednik je Udruženja Roma u Užicu koje postoji od 1982. godine. Osnivač organizacije je Stevan Jovičić, otac pjesnika Peđe koji stvara romsku poeziju i koji je jedno vrijeme vodio udruženje. Nakon njega na čelu organizacije bila je Dijana Vujičić. Romsko udruženje Jedno je od najstarijih udruga građana u našem gradu, koje nažalost ni danas nema svoju prostoriju za okupljanje i aktivnosti. U Užicu danas živi četrdesetak romskih obitelji koje imaju oko 120 članova. Socijalna karta ove populacije je urađena prije par mjeseci i prema njoj broj Roma u našem gradu znatno je veći. Prisutna je pojava i to je pravo ljudi iz tko zna kojih razloga da ponekad ne žele da se izjasne kao Romi.

Među njima ima i starosjedilaca.

– Sve je manje Roma u Užicu. Ekonomska kriza koja je počela 2008. godine mnogo je pogodila sve, posebno nas Rome. Naši Romi su nezaposleni i sve je manje djece iu romskim obiteljima. Sve po jedno- dvoje djece, rijetko tko ima troje. Nekada nas je bilo po petoro-šestoro, ili desetoro djece. Bili smo tada mnogo “bogatiji” zahvaljujući punoj kući djece. Nezaposlenost najviše utječe na to i naša mala zajednica iu Užicu svake godine sve je manja i manja – priča nam pedeset dvogodišnji Berisha u svojoj kući u Ulici Arsenija Čarnojevića. Dragan je s nama razgovarao tijekom večeri poslije napornog rada u jednoj požeškoj hladnjači u kojoj radi na određeno, a tijekom priče pridružila nam se i njegova supruga koja sa privremenog radnog mjesta također iz jedne hladnjače stigla u kuću pravo iz Kravarice koja se nalazi u Dragačevu. Romi u Užicu danas žive u Gluvaca, ima ih na Pori, na Bijeloj Zemlji, Carini, na Sarića Osoju, a stanuju iu samom gradu. U potrazi za boljim životom i Romi kao i Srbi iseljavali su se i iseljavaju iz Užica, a jedan broj užičkih Roma radi u inozemstvu, uglavnom u Njemačkoj par porodica, iu Belgiji.

– Ako niste zaposleni ne možete ništa učiniti. Najbitnije da školujete djecu i naravno, ako nemate riješeno stambeno pitanje ne možete ništa učiniti. Nažalost, među romskom populaciojom su i ljudi koji nemaju gdje spavati, koji su na ulici. Nedavno je jedna naša Romkinja riješila stambeno pitanje zahvaljujući gradu Užicu i ja se i ovom prilikom zahvaljujem. U pitanju je žena koja ima 60 godina i prijetila je opasnost da ostane na ulici. Ali ponavljam za nas Rome, najbitnije je zaposlenje, bez toga ne možemo ništa učiniti – kaže Berisha i dodaje da Romi uglavnom rade na privremeno-povremenim poslovima, na mjesec dana, dva- tri mjeseca, kada se bere malina, po hladnjačama, bave se trgovinom, na poslovima održavanja higijene i to je sve.

– Rome u stalnom radnom odnosu u Užicu mogu nabrojim na prste jedne ruke – ukupno četvero. U “Bioktošu” dvoje, na Deponiji jedno iu “Prvom partizanu” jedno. Dio Roma u Užicu prima socijalnu pomoć, ali da ima posla oni bi radili, vrijedno i savjesno unatoč ponekad zlonamjernim predrasudama prema njima kojih nažalost ima u svakoj sredini pa iu našoj. I na njih ćemo ukazati tijekom trajanja našeg projekta. Za kraj ove priče i sjećanje na vremena kada je veliki broj užičkih Roma radio u poduzećima kojih u Užicu više nema, recimo u Cvijeti Dabić, Trešnjici, Raketi. Bilo je to Titovo vrijeme koje većina pamti kao vrijeme socijalne pravde i boljeg života i za romsku populaciju.

NAPOMENA: “POGLED IZNETI U podržanom MEDIJSKOM PROJEKTU
NUŽNO NE izrazavaju stav TIJELA KOJI JE dodijelio SREDSTVA”

Izvor: Inforera.rs