• Početna »
  • Svijet »
  • Srbija: Priča liječnika Roma, rodom iz Kosovske Mitrovice, a živi u Beogradu
Srbija: Priča liječnika Roma, rodom iz Kosovske Mitrovice, a živi u Beogradu

Srbija: Priča liječnika Roma, rodom iz Kosovske Mitrovice, a živi u Beogradu

Foto: Arhiva
Autor: Maja Grubišić

Gospodin Ramadan Kajtazi, dr. med. opće prakse za odrasle, živi i radi u Beogradu u Srbiji. Godinama surađuje sa Savezom Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA”, posebice u pripremi i organizaciji edukacijskih radionica o zdravlju i prevenciji bolesti te u provođenju istraživanja o zdravstvenom stanju romske populacije u Republici Hrvatskoj. Također, redovit je gost i sudionik Simpozija o romskom jeziku i obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika, koji se od 2009. godine održavaju u Zagrebu od 3. do 5. studenoga. Kada je zadnji put boravio u Zagrebu razgovarali smo o njegovom životu i radu, o tome kako je biti Rom u Srbiji i kakvu perspektivu vidi za mlade Rome na ovim prostorima.

“Rođen sam 1955. godine u Kosovskoj Mitrovici u romskoj obitelji. Moji roditelji, posebice otac, bili su kozmopoliti. Otac je svojim razmišljanjima, životnim stavovima i uvjerenjima uvijek bio ispred zajednice u kojoj je živio, pa je u skladu s time odgajao i svoju djecu, četiri sina i dvije kćeri. Za to je potrebno veliko srce. Već kod izbora imena za svoju djecu, otac je izabrao tri muslimanska imena: Enver, Ramadan i Ramiza i tri srpska, odnosno u to vrijeme “jugoslavenska” imena: Veljko, Dean i Cana. Odgajani smo tako da nam nikada nije bila bitna nacionalna pripadnost, već kvaliteta čovjeka kao osobe. Jesi li ti dobar čovjek ili nisi? – to je jedino pitanje koje si postavljam u odnosu s drugim ljudima. U našoj obitelji normalni su miješani brakovi, tako je kod naše djece, a tako odgajamo i unuke,. Ulažemo u sebe i svoje obrazovanje.

Ali, sredina u kojoj živim i radim nema tako široke svjetonazore. Ono što sam doživio odrastajući tijekom odrastanja, ali nažalost i danas, u vrijeme kad su svima puna usta demokracije i tolerancije, ukazuje da su umovi ljudi prepuni strahova i predrasuda i da je teško biti drugačiji, druge nacionalnosti, u ovako konzervativnoj sredini.”

Doktor Kajtazi naveo nam je nekoliko primjera iz svog vlastitog života.

“Živim u samom srcu Beograda, a radim kao liječnik opće prakse u Domu zdravlja Vračar koji se nalazi u elitnom dijelu Beograda. Moje ime i prezime, Ramadan Kajtazi, pomalo je neobično jer ni jedan drugi liječnik koji ovdje radi nema muslimansko ime, a nije ni Rom. Zbog toga su samnom često znali manipulirati – kad je bilo potrebno bio sam Rom, a kad je trebalo bio sam “Šiptar”, uglavnom uvijek onaj koji je pod pritiskom sa svih strana. Zbog mog “svjetskog” svjetonazora to me nije toliko pogađalo. Pokušavao sam razumijeti takvo postupanje okoline prema meni. Dogodilo se da mi ravnatelj Doma zdravlja Vračar direktno kaže kako moram biti zahvalan što imam posao i što mi je ovdje sve omogućeno, budući sam Rom. Kao da je to palo s neba i kao da je to zasluga nekih drugih, a ne mog vlastitog znanja i uloženog truda i vremena u vlastito obrazovanje i specijalizaciju. Mene su uvijek slali na teren kada se išlo u etnički čisto mjesto. Kad je bilo bombardiranje Beograda ja sam uvijek bio dežuran. U vrijeme poplava dežuran je bio Ramadan Kajtazi. Kad je bio pregled izbjeglica u prihvatnim centrima prvog su mene poslali. Ali, kad su se dodijeljivale nagrade ili se razgovaralo o napredovanju na bolje radno mjesto onda nikada nisam bio prvi. Kada je bio otvoren natječaj za ravnatelja Doma zdravlja Vračar, moj kolektiv me predložio za to radno mjesto budući sam jedan od starijih i iskusnijih liječnika. Dodatno su to obrazložili činjenicom da posljednjih dvadeset godina ravnatelj ovog doma zdravlja nije bio liječničke struke, već stomatology, što bi trebalo promijeniti. Međutim, visoki dužnosnik u Općini Vračar, a koji je imao utjecaj na rezultate Natječaja, otvoreno je rekao kako on neće sebi dozvoliti da ravnatelj Doma zdravlja u tako elitnom mjestu kao što je Vračar u Beogradu bude netko tko se zove Ramadan Kajtazi i tko je Rom. Za njega i još neke druge, koji su sudjelovali u odlučivanju o rezultatima Natječaja za izbor ravnatelja, to je bilo ponižavajuće. Za mene je to bilo izuzetno neugodno iskustvo i dugo vremena mi se nametalo pitanje kako je moguće da je ime i prezime mjerilo kvalitete i stručnosti nečijeg rada.

Navest ću Vam još jedan primjer kako ime i prezime te nacionalna pripadnost mogu biti dovoljan razlog za predrasude i diskriminaciju.

Jednog radnog dana, kada je bila velika gužva u Domu zdravlja Vračar, došla je pacijentica, fina gospođa, dotjerana i pristojnog ponašanja. Pokucala je na vrata moje ordinacije i zamolila da je primim: “Dragi doktore,” – rekla je “biste li bili tako ljubazni da me primite?” Odgovorio sam da ću je vrlo rado primiti, uputio je da sestrama preda knjižicu nakon čega će biti prozvana za pregled. Tako je učinila i vrlo brzo ja sam je ppozvao. Prva njena rečenica kad je ušla u ordinaciju bila je: “O doktore moj dragi, hvala što ste me primili. Želim ići na pregled kod nekog našeg doktora, a ne kod tamo nekog Ramadana Kajtazija.” Možete li zamisliti kako sam se tog trenutka osjećao?

 

Cijelu priču pročitajte na izvoru: phralipen.hr