• Početna »
  • Svijet »
  • Srbija: Pomoći romskoj djeci sada da im u budućnosti ne bi bila potrebna pomoć
Srbija: Pomoći romskoj djeci sada da im u budućnosti ne bi bila potrebna pomoć

Srbija: Pomoći romskoj djeci sada da im u budućnosti ne bi bila potrebna pomoć

Svrha poticajnih bodova za upis u srednje škole je da im se omogući školovanje, a ne da se netko drugi ošteti, ili da romska djeca dobiju nešto što im ne pripada.

Srbija – Prvi put službenim natječajem za upis u srednje škole propisano je da se poticajni poeni dodjeljuju osmacima romske nacionalnosti i onima koji su osnovno obrazovanje stekli po programu za odrasle, od objave u “Politici”, epicentar je burnih reakcija javnosti. Prednjače negativni komentari koji se odnose na romsku nacionalnu manjinu – kao da pomoći romskoj djeci da im u bliskoj budućnosti ne bi bila potrebna pomoć nije okosnica afirmativnih mjera. A jeste! Dobrim dijelom upravo to je izvorište želje ombudsmana izmijeniti iskrivljeni pogled na osjetljivu i važnu društvenu temu koju smo pokrenuli tekstom “Pozitivna diskriminacija Roma za upis u srednje škole”.

– Svrha afirmativnih mjera je da im se omogući školovanje, kontinuitet u obrazovanju i podrška. Nije ideja ovih mjera da nekog drugog oštetiti, niti da romskoj djeci omoguće da dobiju nešto što im ne pripada. Upravo je obrnuto. U osnovi je namjera da se otkloni strukturno siromaštvo Roma i postigne puna ravnopravnost sa drugim đacima u Srbiji. Zaštitnik građana podržava uvođenje afirmativnih mjera za upis u srednje škole. One nisu plod samovolje, niti su donesene naprečac. Međunarodna su obveza naše države, koja ima odraz u članku 21. Ustava Republike Srbije i nizu propisa. Isto vrijedi i za poticajne mjere iz drugih područja zapošljavanja, zdravstva, stambenog zbrinjavanja – razjašnjava Robert Sepi, zamjenik zaštitnika građana za prava nacionalnih manjina.

Međunarodna obveza koju je Srbija preuzela priključivanjem Dekadi Roma podrazumijevala je da će poduzeti mjere za unapređenje položaja romske populacije. Nepobitne činjenice su da postoji etnička distanca prema Romima, njihovo strukturno siromaštvo i potreba da se osigura povećanje obrazovnog nivoa romske populacije.

– Afirmativne mjere u obrazovanju, koje se tiču upisa u srednje škole i na fakultete, primjenjuju se od 2003/2004. godine. Ali nisu postojale propisane procedure i kriteriji. O njihovoj primjeni javnost je najčešće saznavala kada u medijima objave zlouporabe. Zato je zaštitnik građana 2014. godine pokrenuo inicijativu da Ministarstvo prosvjete donese podzakonski akt kojim bi se osigurala, unaprijed propisala, postala opće poznata i transparentna primjena poticajnih mjera – objasnio je Sepi.

On podsjeća da je obveza donošenja propisa kojim se definira primjena afirmativnih mjera u interesu učenika romske nacionalnosti i cijelog društva propisana i akcijskim planom za poglavlje 23 u pristupnim pregovorima Srbije s Europskom unijom.

– To je nedovoljno poznato većini građana. Ako ne znamo i ne razumijemo koji su osnovni razlozi da se utvrđuju i poduzimaju afirmativne mjere, ne samo u području obrazovanja, onda ne shvaćamo da je to investiranje u budućnost. Suština je otklanjanje svih prepreka koje stoje na putu romskoj populaciji da budu građani koji ostvaruju prihod i kojima u doglednoj budućnosti neće biti potrebna pomoć. Očekuje se da sadašnja izdvajanja za saniranje posljedica strukturnog siromaštva budu smanjena, zahvaljujući obrazovanju, to je osnovna ideja – ukazuje Sepi.

Ističe ciljeve primjene afirmativnih mjera: puna uključenost romske djece u obrazovni sustav, dodatna potpora za postizanje boljih obrazovnih rezultata, smanjenje etničke distance prema Romima i postizanje njihove suštinske jednakosti s drugima.

– Jednako ne znači uvijek pravično i ravnopravno. Romska djeca kao pripadnici manjinskog korpusa nemaju suštinsku jednakost čak ni sa pripadnicima drugih manjina, zbog nedostatka stambenih kapaciteta, ekonomskih potencijala i drugih poteškoća koje prate romsku zajednicu. Cilj je da se podizanjem obrazovnog kapaciteta romske djece prevaziđe to stanje – obrazlaže naš sugovornik.

Upitan da li će ove mjere biti učinkovite, Sepi kaže da će se to vidjeti kad se završi krug primjena prema novom pravilniku. Dosadašnji poticaji, smatra on, nisu dali rezultate, zato što nije bilo individualne potpore, obveze praćenja, mogućnosti evidencije etničke pripadnosti, ni punog uvida u to tko se prijavio za afirmativne mjere, što bi sada trebala osigurati.

Da Strategija za Rome ne ostane popis neispunjenih želja

Unicef je pred izbore opominjao da romska djeca zaostaju prema svim socijalno-ekonomskim pokazateljima i da samo 64 posto njih završi osnovnu školu, apelirajući na političare, između ostalog, i da osiguraju provedbu i praćenje Strategije za Rome. Dokle se odmaklo u provođenju te strategije?

– Prethodna strategija za unapređivanje položaja Roma, što se tiče zaštitnika građana okončana je izvještajem koji smo 2013. u prosincu predali Narodnoj skupštini. Žao mi je što ona o tome nikada nije raspravljala, makar zbog financijskih aspekata i mjerila što se dobilo, a što je moglo da se dobije – kaže ombudsman.

Zaštitnik građana podržava donošenje nove strategije za Rome, ali inzistira da se donese akcijski plan za njezino provođenje.

– Akcijskim planom biće predviđene afirmativne i druge mjere i aktivnosti koje će nadležni organi donijeti i poduzimati da strategija ne bi ostala popis lijepih želja koje se nisu ostvarile. To je možda i najvažniji razlog koji osvjetljava našu ideju da se obratimo “Politici”, jer u tom akcijskom planu bit će donesene brojne afirmativne mjere. Ukoliko ne bude pravog razumijevanja što one znače, što je njihova pozadina, a šta perspektiva, rasprave će usporiti provođenje tih mjera, zato je bolje da se o afirmativnim mjerama diskutuje prije, nego poslije njihovog donošenja – zaključuje Robert Sepi.

Ne znam da je izrečena i jedna kazna

Postoji li način da se roditelji romske djece primoraju da upisuju mališane u osmoletke i da se pobrinu da redovito dolaze na satove i steknu obvezno osmogodišnje obrazovanje? I da li su majke, očevi, skrbnici snosili odgovornost i sankcije za to što ne brinu o školovanju romske djece i ne potiču ih da završe osnovnu školu?

Zakonom o osnovama sustava obrazovanja i odgoja, inače, zaprijećena je novčana kazna roditelju od 5.000 do 50.000 dinara ako namjerno ili neopravdano ne upiše dijete u školu ili ako dijete bez opravdanih razloga ne pohađa nastavu.

– Sankcije zaprijećene zakonom trebalo bi osigurati da roditelji romsku djecu upisuju škole, ali ne znam da je izrečena i jedna kazna. Kada je o Romima riječ, takve sankcije promašuju metu. Ne primjenjuju se da romsku populaciju ne bi još više udaljile od obrazovnog sustava. U praksi ima škola koje i kad romska djeca ne dolaze na nastavu umjetno ih održavaju u sustavu, iako je jasno da tu obrazovanja nema. Jedini lijek u ovoj situaciji je konstantan rad na terenu, obilaženje obitelj, objašnjavanje važnosti i prednosti obrazovanja. To rade romski pedagoški asistenti, ali njih nema dovoljno i nema ih svuda – odgovara Robert Sepi.

Izvor: Politika.rs