Srbija: Osman Balić, romski intelektualac i borac za ljudska prava

Srbija: Osman Balić, romski intelektualac i borac za ljudska prava

Foto: Marko Todorović
Autor: I.V./S.T.

– Postotak Roma u državnim institucijama je 0,01, a mislim da smo s oko 4 do 5 posto prisutni kao zajednica u Srbiji – ispričao je Osman Balić za Telegraf.

Koordinator Lige za dekadu Roma i predsjednik Izvršnog odbora YUROM Centra Osman Balić razgovarao je s nama o trenutnom statusu Roma, njihovoj diskriminaciji u području zapošljavanja, stanovanja, obrazovanja i zdravlja, kao io Dekadi Roma u kojoj se Srbija obvezala da poboljša položaj romske zajednice.

Koliko je vaš otac Sait Balić utjecao na vas da uđete u romsku politiku?

– Jako mnogo utjecao, a to je pomalo i normalno jer sam rastao u stanu koji je bio poslovni prostor tog modernog romskog pokreta u koji su dolazili veliki romski lideri i intelektualci. Romska politika mi je ulazila u uši još dok sam bio dijete, ali bježao sam od toga. Pojavom političke partije Unije Roma Srbije 2006. godine počeo sam ozbiljno da se bavim romskom politikom. Godinu dana poslije očeve smrti imao sam zahtjev, ali također i obiteljsku obvezu da sredina u kojoj živim, romska zajednica, bude epicentar. Zato sam nastavio ono što je otac započeo, a to je da Liga Roma i YUROM Centar koga je otac osnovao bude jedan od značajnih čimbenika u odlučivanju o Akcijskom planu 23 i procesu pridruživanja.

Imate sina i kćer. Da li bježe iz romske politike ili će neki od njih ući u romsku politiku i nastaviti ono što radite?

– Moja djeca bi trebala biti političari kad su zreli. Mislio sam da političari mogu pristupiti laiku, ali to nije istina. Mislila sam da nisam dovoljno zrela, iako sam 35. godine bio ravnatelj jedne ustanove u istraživačkom institutu, tvornici koja je bila najveća u bivšoj Jugoslaviji. Imala sam poslovne vještine, ali jednostavno nije bilo mjesta kod Saita Balića, Rajka Đurića i drugih čarobnjaka, osim čega smo mogli ploviti samo u sjeni.

Vaš otac osnovao je YUROM Centar 1998. Koje su aktivnosti ovog Centra?

– Centar je utemeljio kao reakciju na početak samoubojstva Jugoslavije i cijele Europske unije, za koji ćemo zasigurno ustrijeliti i to želimo. Njegova je projugoslavenska orijentacija htjela sačuvati Jugoslaviju kao romski kulturni prostor. Centar YUROM, prije svega, imao je namjeru suočiti se sa očuvanjem kulturnog, političkog i svakog drugog identiteta Roma s područja bivše Jugoslavije. Snaga romskog pokreta u to doba nije bila dovoljna, kao što nije ni sada. Centar YUROM imao je misiju, a sada ga pokušavam otkriti u novom obliku koji se naziva Vijeće za regionalnu suradnju. Regionalno vijeće za Romsku suradnju odgovara Regionalnom vijeću za regionalnu suradnju, koja je zapravo ostatak Pakta o stabilnosti koji sada vodi Goran Svilanović u Sarajevu. Pravi život Roma je u potpunosti uronjen u etnocentrizmu, ksenofobiju i oblike neofasizma koji su se pojavili 7-8 godina kroz desničarske stranke, a sada je jasno definiran.

Situacija Roma vrlo je teška za sve pokazatelje – u smislu obrazovanja, zapošljavanja, ekonomskog statusa. Tko je kriv za to: Romi, država ili jednostavno nametnuli Romi da su tamo gdje je njihovo mjesto?

– Nitko nije izričito kriv. No, naravno, najkrivenije su Romi, a ovaj paternalizam koji smo dosad navikli u zemljama socijalizma kroz mjere socijalne zaštite zapravo su bili trik za segregaciju. Nismo se dovoljno prilagodili brzim političkim promjenama, naši vođe su nekako brzo napustili svijet. Primjer je moj otac koji je umro u dobi od 64 godine kada je imao najviše mudrosti, a zatim Rajko, koji nije mogao dati svoj puni doprinos. I upravo je ova brza, burna promjena unutar romske zajednice glavna karakteristika našeg lošeg položaja. Također, 30% krivnje leži na licemjernoj europskoj politici.

Cijeli intervju pročitajte na telegraf.rs.