• Početna »
  • Svijet »
  • Srbija: “Nemam posla, nemam kuću, nemam ništa, a Švedska me vratila u Srbiju”
Srbija: “Nemam posla, nemam kuću, nemam ništa, a Švedska me vratila u Srbiju”

Srbija: “Nemam posla, nemam kuću, nemam ništa, a Švedska me vratila u Srbiju”

Srbija – Ševket Kovačaj, jedan od državljana Srbiji koji je vraćen iz Švedske po osnovu sporazuma o readmisiji, sprema se ponovo na istu “avanturu”:

– Nemam posla, nemam kuću, nemam ništa, otišao sam vidjeti ima li malo bolje, a vratili su me iz Švedske. Došao sam ponovo ovdje, i isto je. Ponovo nemam posao, nisam uspio ništa naći, a ja sam mašin-bravar. Imam četvero djece koja ne idu u školu jer nemam uvjeta – kaže Kovačaj i najavljuje da će, ako “ovako ostane”, ponovo morati ići.

Kovačaj se, međutim, od “prisilnog povratka” u zemlju nikome nije obraćao za pomoć. I ne samo on, mada su, u slučajevima kao što je njegov, dostupne neke, kakve-takve mogućnosti da im se olakša situacija.

U Srbiju je od početka godine vraćeno 3.000 osoba na temelju sporazuma o readmisiji, više od 80 posto tih ljudi su Romi, ali i Srbi, Albanci i Bošnjaci, kaže pomoćnik povjerenika za izbjeglice i migracije Ivan Gerginov.

– Ako netko odlazi u drugu zemlju i tamo se žali na ugrožavanje nekih osnovnih ljudskih prava i na potpunu neimaštinu, ili ekonomsku bijedu, koja nije razlog za dobivanje azila, ali, eto, ljudi se svime služe, onda je i naš, i zadatak lokalnih samouprava, osigurati osnovne uvjete za život, odnosno stambenu jedinicu i dohodovnu aktivnost, koja bi pomogla da zarade neki dinar – smatra Gerginov. Na taj način, dodaje, izbili bi im se iz ruku argumenti tipa “nemam gdje živjeti, nemam od čega živjeti”.

Gerginov ističe da su povratnici po svim pravima i obvezama jednaki kao i svi ostali građani Srbije, jer i jesu državljani Srbije, a po tom državljanstvu su i vraćeni kod nas.

– Lokalni savjeti za upravljanje migracijama im pomaže da ponovo izrade dokumenta, upišu djecu u školu, lokalni savjeti praktično kreiraju rješenja, a nama se obraćaju da, u okviru nekog od projekata na koji mi apliciramo, osiguramo sredstva i plasiramo im – rekao je Gerginov.

Suradnik Komesarijata za readmisiju povratnika na aerodromu Nikola Tesla Šaban Krasnić kaže da je “problem broj jedan” za sve te ljude posao i to što nemaju od čega živjeti.

– Zbog toga ljudi idu vani, da bi zaradili neki dinar, a ima i stvarno bolesnih, koji idu na liječenje. Ima slučajeva da ljudi za godinu dana dva puta idu u inozemstvo, a sve zato što nemaju za osnovnu egzistenciju – kaže Krasnić. Dodaje da Komesarijat svake godine raspisuje javni oglas po srpskom općinama za povratnike, za dodjelu građevinskog materijala u iznosu od 550.000 dinara, ali se puno njih ne javlja za tu pomoć, kao i da, ako se bave zanatom, mogu dobiti do 200.000 dinara pomoći .

Povratnik Sevdail Imeri vratio se ove godine iz Njemačke i sada živi u povratničkom naselju u Batajnici, a kaže da je otišao iz Srbije prije tri godine jer nije imao posao.

– Nisam imao ništa. Imam obitelj, četvero djece, bolesnu suprugu, nije bilo financijskih mogućnosti i otišao sam, najviše zaraditi pare, da se žena izliječi. Sada sam se vratio kući, zaposlio se u jednoj tvrtki preko biroa i radim – kaže Imeri. Kako je rekao, sada “i te kako, iako je plaća minimalna”, ima osnova da ostane u Srbiji, školuje djecu.

I on, kao i Kovačaj, vraćen iz Švedske u koju je otišao 2010, nisu tražili pomoć.

– Djeci treba svašta, a odakle, ja nemam. Imam samo ono što nađem po kantama, žao mi je da napustim Srbiju, ali što da radim, ako nema odakle živjeti, moraću ponovo ići u inozemstvo – kaže Kovačaj.

Lokalne samouprave imaju programe za reintegraciju povratnika i tko želi integrirati ima tu mogućnost. Međutim, istraživanja su pokazala da oni najčešće nisu upoznati s programima koji su im na raspolaganju i ne znaju kome se mogu obratiti.

Srbija je sporazum o readmisiji, kao i 18 bilateralnih sporazuma o readmisiji, potpisala s EU i obvezala se da će bez posebnih formalnosti prihvatiti na zahtjev države članice EU bilo koju osobu koje više ne ispunjava važeće uvjete za ulazak, boravak ili nastanjenje na području države članice .

– Takvih osoba u 2012. bilo je 12.000, a ove godine 3.000 je na taj način vraćeno. Uglavnom se vraćaju iz Njemačke, naročito iz pokrajine Bavarska, i to 90 posto njih – kaže Gerginov. Dodaje da se od 2008. pretežno radi o ljudima “koji se gotovo u vidu zanata bave traženjem azila”.

On objašnjava da je tim ljudima “vrlo primamljiva” financijska, socijalna pomoć koja se tamo dobiva, usput se trude da malo rade i zarade, au posljednje tri, četiri godine nema slučajeva da se vraćaju osobe koje su davno napustila mjesto boravišta.

Kaže da se te, praktično deportirane osobe, reintegrišu u srpsko društvo, temeljem sporazuma o readmisiji iz 2008, a ističe i da je Komesarijat za izbjeglice i migracije prije četiri godine dobio dozvolu od Delegacije EU da sredstva koja su bila namijenjena isključivo izbjeglim i interno raseljenim koristi i za povratnike po osnovu sporazuma o readmisiji.

Izbor: blic.rs