Srbija: Kako Romi iz Leskovca obilježavaju romski praznik “Vasuljica”

Srbija: Kako Romi iz Leskovca obilježavaju romski praznik “Vasuljica”

Foto: Nova Naša Reč

Vasuljica ili kako se kaže na romskom “Vasili” uz Đurđevda, je jedan od dva tradicionalna romska praznika koji Romi u Leskovcu, našoj zemlji i Europi slave. Na ovom tradicionalni romski praznik, Romi u neparnom broju, ovisno o broju članova obitelji i obiteljskom financijskom statusu, kupuju purice, guske ili neku drugu perad.

Romi Leskovca ne znaju točan razlog, zbog čega je baš purica i guska nezostavan dio trpeze za ovaj praznik, ali predpostavlja se, da su one simbol ovog praznika, zbog perija koje po vjerovanju donosi napredak i berićet u obitelji.

Ovisno od naroda kojima pripadaju, Gurbet ili Arlija, i običaji su različiti. Romi bi iz Podvorca (konopljari) kao i Romi iz Sat mahale (Gurbeti) u ranim jutarnjim satima u noći između 12. i 13.siječnja uz prisustvo cijele obitelji izvršili obredno klanje peradi na trupcu.

Najstariji član obitelji prvi bi obavio ritualno klanje peradi dok bi starija djeca ili žena pomagala. Mala djeca bi stajala pored njih držeći svijeće u rukama kako bi na taj način, po vjerovanju, prosvijetlile žrtve (kurbani).

Isti obred vrše i Romi Arlije iz Sat Mahale, ali u noći između 13 i 14. siječnja, i vjerski obred klanja peradi izvršava polažajnik.

Uglavnom muškarci bi zajedno, u nekom od gradskih restorana išli na doček Nove godine, i obavezno bi trošili što više novca na jelo i piće, ali i na veslje, ​​kiteći glazbu novcem. Vjeruju da ako u toj noći potrošiš što više novaca da će to Bog nagraditi i vratiti mnogostruko.

Žena bi sa obitelji ostajala kuči i pripremila posebni stol za dolazak muža odnosno polažajnika. Obvezni dio stola bio bile pihtije i riba, jer po nekom nepisanimo vjerovanju donose sreću. Svaki od tih muškaraca koji bi išao na doček bi bio ujedno i polažajnik obitelji.

Dolazio bi kući poslije ponoći, gdje bi ga ispred kapije ili ulaznih vrata u kući, dočekala puna staklena boca vode, a u njoj grančice badnjaka i zelenbora, koje bi žena ostavila polažajniku.

Polažajnik bi uz jako lupanjen na vrata i jakim povikom ili pjesmom ulazio u kuću, gdje  bi ga domaćica i djeca dočekali. Svakog ukućana bi po na osob lupkao po glavi svežnjem novca i badnjakom koji bi prije toga umočio u svježu hladnu vodu iz slavine, uz povike i čestitke, “bahtali Vasilica “, kod Arlije, i” Bahtalo Vasili “, kod Gurbeta, što znači” Sretna Vasilica “, a što bi domaćica i ukućani otpozdravili uz pozdrav:” Ov sasto “(Da si živ i zdrav).

Poslije tog običaja, polažajnik sjedi za trpezom koja je već postavljena na stolu, i zajedno bi se s domaćicom i ukućanima gostio i veselio do zore.
U sva tri dana ovog praznika Romi (prijatelji) bi odlazili jedan kod drugog i gostili se, palili bi slavsku svijeću, ali neizostavan dio trpeze kod svih bi bila guska i purica, uz razno predjelo, pihtije, uz čorbicu, podvarak, punjene paprike, pite, baklava, kolači … I tako bi Romi iz Leskovca romski praznik “Vasuljica” proslavljali  tri dana.

Drugog dana praznika 15. siječnja obavezno bi se u Hotelu “Beograd” ili nekom drugom restoranu u gradu, organizirao “Veliki Romski Bal”, na kojem bi se po tradiciji birala najljepša djevojka Bala.
Ovaj romski praznik, tradicija, je sada kod Roma u Leskovcu, a posebno kod mladih tabu tema. Rijetko koja obitelj u središnja tri romska naselja u Leskovcu slavi ovaj praznik.

Praznik “Vasuljica” polako se gasi i nestaje.

Razlog je taj, što se Romi iz leskovca već više od tri desetljeća, preobraćuju na protestantizam, i sa svojim obiteljima postali su članovi dvije velike romske crkve koje postoje u Leskovcu. U crkvama propovijedaju pravu vjeru, a članovima crkve se ukazuje na poganske običaje ovoga romskog praznika. Ranije se na ovaj praznik igralo i pjevalo, a sada je to zamijenio kršćanski blagdan rođenja Kristovog, “Božić”, koji Romi slave po julijanskom kalendaru.

Od romskog praznika “Vasuljuca” ostalo je samo održavanje Romskog bala, koji se zbog podjela u samoj romskoj zajednici u Leskovcu, održava dva puta. Toliko smo (siromašni) bogati da nam trebaju i dva romska bala kako bismo pokazali i dokazali da smo bolji od drugih.

Pa … bilo nam sretno!
Zoran Saitović

Izvor: novanasarec.org