Split: Romski pisac Jovan Nikolić, ‘Domovina je tamo gdje me ne tuku’

Split: Romski pisac Jovan Nikolić, ‘Domovina je tamo gdje me ne tuku’

Svjetski je dan Roma, a Split ga je obilježio na najljepši mogući način, ugostivši jednog od najvećih romskih pisaca i pjesnika, Jovana Nikolića, piše Splitski dnevnik.

Onaj koji se rodi kao Rom, u startu mu se sve loše dogodi, samim rođenjem, ne treba ti više ništa od loših stvari, dovoljno je da si rođen kao Rom

8. travanj daleke 1970. godine proglašen je za Svjetski dan Roma i tada je bio prvi međunarodni kongres romske inteligencije razasute po čitavom svijetu. Tog dana donešene su odluke koje svijet do dana današnjeg poštuje i obilježava, Romi su dobili svoju zastavu na kojoj je tradicionalan točak kao simbol njihove vječne migracije, ali i progona, zastavu koja je taj dan postala i službenom zastavom svih Roma. Usvojena je i himna romskog naroda, vječni “Gelem Gelem”, no tog dana europskim institucijama poslano je pismo koje će zauvijek promijeniti svijet, bolje rečeno svjetski odnos prema Romima. Do tada uvriježeni etnonim “Ciganin”“, po preporuci Kongresa Roma, mora se izbrisati, kako iz službenih akata, tako i iz institucionalnih dokumenata, žargona. Tog dana uspostavio se unutarnji etnonim među romskim intelektualcima i dogovoreno je da se u službeni naziv naroda uvede “Rom” (čovjek) i “Romni” (žena), što je u konačnici značilo – Romi.

Ta odluka promjene naziva jednog naroda imala je duboke konotacije, ne zbog promjene statusa jednog naroda, već zbog užasnih stradanja Roma u Drugom svjetskom ratu, u logorima smrti Auschwitz Birkenau, Matthausenu, Treblinki i brojnim drugima. U tim logorima ljudi, Romi, obilježavani su tintom i to početnim slovima C1, C2, CM, a te tetovaže označavale su Rome po porijeklu, po drugom koljenu itd. Početno slovo oznake, koja se tintom obilježavala na nadlakticu značilo je – Cigan.

Osim tih obilježja, Romi su kroz holokaust morali nositi žute trake oko ruke koje su imale iste i slične oznake C, a koje su obilježavale cjelokupni narod kao Cigane, i romski intelektualci u svom dopisu svjetskim institucijama, naglasili su kako je sintagma “Cigan” izgorjela u pećima Auschwitza, i da ona toliko otrova u sebi nosi, toliko je izgubila svoj značaj, da je se Romi, kao narod službeno odriču. Tada se istaklo da se riječ ubila, kako metaforički, tako i stvarno, riječ Cigan koje je grčkog podrijetla, a znači “ne dirati”, da je ta riječ, od tog dana iz pijeteta prema masovnim žrtvama i užasnom stradanju jednog naroda, zamjenjena riječju – Romi. Taj prvi kongres pokazao je da Romi kao narod imaju svoje intelektualce, pisce, koji su osnovali Romsku Uniju, kojoj je bio zadatak da budućim naraštajima opiše patnju svog naroda, ali i da budno pazi da se prema Romima svi narodi odnose sa dužnim poštovanjem. Romi su ušli taj dan i službeno u članstvo UN-a, kao i u europski parlament.

Jedan od najvećih romskih pisaca i pjesnika, Jovan Nikolić, čovjek koji je sudjelovao u sastavljanju Deklaracije, učinio je čast Splitu i u kavani Bellewue, pod moderatorskom palicom Nebojše Lujanovića, razgalio Splićane svojom poezijom i kratkim pričama. Pjesnik, novinar i dramski pisac iza kojeg stoje zbirke poezije prevedene na brojne svjetske jezike, rođeni Beograđanin sa adresom u Kölnu, čovjek koji je zastupljen u nekoliko antologija, najcitiraniji i najnagrađivaniji romski književnik, suradnik Emira Kusturice u kultnom klasiku “Crna mačka – Beli mačor”, predstavio se Splitu, povodom Svjetskog dana Roma i romske kulture, progovorio je o sebi, svojoj političkoj emigraciji, Emiru Kusturici, Goranu Bregoviću, Neli Karajliću i brojnim drugima sa kojima je surađivao.

Cijeli članak možete pročitati ovdje.