Sindirela i Siniša: Prvi romi s Nagradom hrvatskoga glumišta

Sindirela i Siniša: Prvi romi s Nagradom hrvatskoga glumišta

Foto: Sindirela Bobarić i Siniša Senad Musić,
Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić
Autor: Barbara Matejčić

Sindirela Bobarić i Siniša Senad Musić prvi su Romi s Nagradom hrvatskoga glumišta. Kako su završili u predstavi ‘Pogledaj me’ Romana Nikolića, o ljudima izvan mainstreama, koji ih često obezvređuje, diskriminira ili, u boljoj varijanti, ignorira, kako se bore s predrasudama i što im znači nagrada koju će primiti večeras na pozornici zagrebačkoga HNK, otkrili su za tportal.

‘Idem ti ja na poslovni seminar. I tražim adresu. Sjećam se da sam na sebi imala sivi kaputić, traperice i bijele tenisice’, prepričava Sindirela.

‘Zgodno’, dobaci Siniša Senad.

‘I vidim kako iz dućana izlazi jedna gospođa. Prilazim joj da je upitam za adresu. Nisam stigla postaviti pitanje do kraja, a ona me prekine, kaže da nema novca. Ja je pitam: ‘Treba li vam?”, kaže Sindirela.

‘Prije neki dan išao sam na razgovor za posao. Ponesem životopis i svjedodžbe. Poslodavac pogleda to i razbaca po stolu. Kaže: ‘Pa nisu to tvoje svjedodžbe i tvoj životopis. Ne može Rom imati takve ocjene”, nadoveže se Siniša Senad. Oboje se smiju, iako nikome nije smiješno.

To je dijalog iz predstave ‘Pogledaj me’, ali su to i situacije iz života Sindirele Bobarić i Siniše Senada Musića, izvođača predstave koja je dobila Nagradu hrvatskoga glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti.

Kada se, s autorom projekta Romanom Nikolićem, Sindirela i Siniša Senad budu večeras popeli na pozornicu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, bit će to prvi put da su Nagradom hrvatskoga glumišta nagrađeni Romi. Siniša Senad je sasvim miran, kao da dobiva nagrade svaki dan. Sindirela ima tremu i kaže Siniši da nije svjestan toga koliko će ljudi biti tamo i koliko će biti svečano.

Kao što nije baš ni znao u što se upustio kada su počeli surađivati s Romanom Nikolićem i dramaturginjom Milom Pavićević. Prepričavali su im svoja iskustva, ali i iskustva ne samo drugih Roma, nego Drugih u Hrvatskoj – Srba i izbjeglica, na primjer – odrastanje, psovke koje su čuli, predrasude na koje su nailazili, i to se oblikovalo u tekst. Nije razmišljao da će njih dvoje, oboje bez glumačkog iskustva, 18. siječnja 2017. izaći pred publiku i sat vremena imati sve oči na sebi. Pa onda to ponavljati još nekoliko večeri u malom, ali za tu predstavu savršeno prikladnom uredskom prostoru u Ulici Pavla Hatza.

Zapravo su u tom projektu završili slučajno, jer nije imao tko drugi. Kada je Udruga djelovanja u kulturi Arterarij, u čijoj je produkciji predstava nastala, objavila javni poziv za sudjelovanje mladih Roma, nitko se nije odazvao. Kako je Siniša Senad bio aktivan u romskoj udruzi, Romano Nikolić mu je ponudio da radi s njim, a onda je Siniša Senad pozvao Sindirelu. I tako je izvan mainstreama nastala predstava o ljudima koji su također izvan mainstreama, koji ih pak često obezvređuje i diskriminira ili, u boljoj varijanti, ignorira, a dovela ih je do centra kazališnog mainstreama koji će im u petak navečer pljeskati. Zbog skromnih produkcijskih uvjeta izvodili su predstavu tek šest puta, ali očekuju nove izvedbe u siječnju.

‘Nekidan sam nazvala Romana nakon jednog lošeg iskustva i rekla mu da jedva čekam da opet igramo. Treba mi ta vrsta ventila. Došla sam u dućan u kvartu i baš kada sam ulazila, blagajnica je maloj djevojčici koja je bila s mamom govorila: ‘… kada ti Ciganin dođe…’ I ja sam pitala: ‘Što će biti kada Ciganin dođe? Što će napraviti?’ Ona kaže: ‘Pa nisam ja mislila… ‘, a ja nastavim: ‘Hoće li ukrasti dijete? Hoće ukrasti špagete i konzerve? Hoće smrdjeti? Učite malu djecu mržnji.’ ‘Pa ja sam nekidan rekla mome susjedu ‘Zagorac’ pa se nije naljutio’, rekla mi je blagajnica. Ali Zagorac i Ciganin nije ista stvar. Ciganin označava sve najgore u Hrvatskoj: cigansko smeće, obukao sam se kao Ciganin, nemoj se ciganiti, pusti Cigane, ubij Cigane’, prepričava Sindirela.

Cijeli članak pročitajte na tportal.hr.