Srbija: Romski Običaji za Novu godinu

Srbija: Romski Običaji za Novu godinu

Kolju živinu čije glave moraju biti okrenute ka istoku da bi godina bila uspješna!

Romska Nova godina se slavi od 13. siječnja navečer do 17. siječnja, zove se Vasilica i na ovaj dan se kolje isključuvo živina čije glave moraju biti okrenute na istok da bi godina bila uspješna i berićetna!

Romi-nova-godina-jelka-620x350

Romska Nova godina se slavi od 13. siječnja navečer do 17. siječnja. Zove se Vasilica (Vasili) i ujedno je i vjerski blagdan.

Srbija – Vasilica (Vasili) je praznik svih Roma u Srbiji, a posebno se obilježava u Nišu. Slavi se 14. siječnja na dan Svetog Vasilija Velikog. To je pravoslavna Nova godina. Iako su stari Romi muslimanske vjeroispovijesti, ovaj praznik slave po tradiciji koja potječe još iz razdoblja dolaska Turaka na ove prostore, kada su Romi bili pravoslavne vjeroispovijesti.

Za Vasilicu se kolje isljučivo živina: purice, guske, kokoši, pevci i drugo. Može se kolje neograničen broj peradi, prema veličini i materijalnom stanju obitelji kao i prema broju gostiju koji će biti na slavi, ali je najvažnije da broj zaklane peradi bude teko (neparan). Perad se kolje 12. ili 13. siječnja navečer, neki to čine i 13. ili 14. prije svitanja ovisno o naslijeđene tradicije u obitelji.

Printskrin: LiveLeak/Yoku

Printskrin: LiveLeak/Yoku

Klanje peradi obavlja domaćin sa još jednim članom obitelji koji mu pomaže. Perad se kolje satarom na trupcu, pri čemu se glava peradi okreće prema istoku. Oni koji obavljaju klanje moraju biti čisti (okupani). Ovaj čin ima karakter obreda i predstavlja ostatke poganskih vjerovanja kod Roma. Velika je radost da živina bude što deblja jer će, onda se vjeruje, i godina biti berićetna. Zato se nekada živina kupovala mnogo ranije. Guske i purice su se kljukali projenim valjčićima (hapovi), tako da za Vasilicu budu ugojene na diku i ponos domaćina.


U pojedinim starim niškim obiteljima, kao iu obiteljima leskovačkog kraja, prisutan je prastari običaj da se lome teleće noge za pihtije, pri čemu se pjeva obredna pjesma. Navečer, 12. siječnja, na trupcu, domaćin lomi teleće noge i pjeva: “But Satipo lelega me dajake me dadaske. Te bičhaven lelega mi kudelja. Zerem phagav lelega te Pakhi. “Pjesma se pjeva ptici strka, rodi, od koje se traži da pošalje zdravlje i sreću za cijelu obitelj – u protivnom će joj polomiti krila.

Foto: Marko Todorović

Foto: Marko Todorović

Na Vasilicu, 14. siječnja, ujutro, sa badnjakom koji je okićen zlatnicima i sa krčagom sa svježe zahvaćenom vodom, položajnik ulazi u kuću. Kuću prska svježom vodom, a ukućane lupka po glavi okićenim badnjakom i svežnjem novčanica uz čestitku: “Bahtalo Vasilica”, kod Arlije, i “Bahtalo Vasili”, kod Gurbeta, što znači: “Sretna Vasilica”, uz pozdrav: “Ov sasto” (Da si živ i zdrav).

Položajnik je obično neko dijete iz susjedstva ili iz rodbine. Ono se daruje novcem i slatkišima. Vodi se računa da ne bude isti kao i prošle godine da bi godina bila sretna i berićetna poput prethodne.

Navečer, 14. siječnja, pravi se večera. Od jela se za ovu priliku sprema čorba, punjene paprike sa živinskim mesom i podvarak. Pored toga za predjelo se služe i pihtije, a kao desert – tatlije, baklave i ostali slatkiši. Pije se vino i rakija. Prvog dana se na večeru ne zove nitko. Slavi se u krugu obitelji.

Tan2013-7-30_164327799_8

Foto: Tanjug

Romi iz Čair – mahale te večeri pale za stolom pet bijelih svjećica u plitkoj posudi s brašnom (Za Boga, Vasilicu, večeru, zdravlje i posao). Zatim otvaraju kućna vrata i dozivaju Vasilicu da im uđe u dom riječima: “Avaj, avaj gudlije Vasilice! Ake, isi amen šapatka, Marika … “(Dođi slatka Vasilić! Imamo sotki, imamo pitu …).

Na sto stavljaju sve što je pripremljeno za večeru, obavezno uz sol i papriku. Zatim se međusobno blagosiljaju gledajući se preko stola: “Dikheja li man? Dikhav tu. E, Akava berš te dikhela ma, đi Berse te na dikhela ma “(Evo, ove godine te vidim, a dogodine neka trpeza bude tako obilna da te uopće ne vidim s druge strane stola).

Foto-ilustracija: Profimedia

Foto-ilustracija: Profimedia

Drugog dana Vasilice se odlazi u goste. U mahali se organizira druženje kod nekog od uglednih domaćina. Okiti se pečeni puran i nosi se kroz prostoriju pri čemu se pjeva šaljiva pjesma: “Davaj, davaj Vasilić! Tko služi neka se ne tuži. “Zatim se pjevaju pjesme u čast domaćina i ostalih gostiju. Naravno, ništa ne prolazi bez pjesme i veselja.

Trećeg dana praznika, pravi se pilav ili grah sa živinskom iznutricom za ručak. Messi se pogača u koju se stavlja zlatnik ili metalni novčić. Za ručkom ukućani lome pogaču. Smatra se da će onaj kome pripadne novčić biti cijele godine sretan i taličan što se tiče novca.

(Emilija Cvijanović / ric.org.rs)

Izvor: Telegraf.rs