Romi u međimurju sezonski rade u berbi jabuka

Romi u međimurju sezonski rade u berbi jabuka

Foto: S. Mesarić

– Jabuka ekstra i I. klase bit će manje nego je to bilo u godinama kada nije bilo mraza, tuče i suše, koji su ove godine voćarima nanijeli ogromne štete. Ipak, jabuka koja je ostala odlična je za jelo ili preradu i što je važno, prodaja nam ide bolje, kaže Mladen Dobranić, tajnik Međimurske udruge za integriranu proizvodnju voću i prvi čovjek svetomartinskih voćara.

Od sredine rujna u Međimurju se beru jabuke i to redom sorte koje prve dozrijevaju pa prema onim kasnijima i svi voćari imaju jednake radosti i probleme. Radosti su što konačno ne robuju trgovačkim lancima i nakupcima, nego drže cijenu za koju smatraju kako je realna i donosi koliku-toliku zaradu, a dogovorili su se kako cijena neće biti manja od 1,80 kuna za kilogram kvalitetne jabuke, dok će kvalitetnije, traženije i manje zastupljene jabuke, kao što su zlatni delišes, green smith i ostale prodavati po 3,20 kuna za kilogram.

– Mi stalno govorimo kako se moramo udružiti, ujediniti i tako se suprostaviti beskrupuloznim nastupima i držanjem raznih sorti jabuka, dok je naša jabuka izuzetno kvalitetna, zdrava, kemijski gotovo netretirana i stoga mora biti bolje zastupljena i plaćena. Priznajemo zakone tržišta, ali vidimo preveliki broj nakupaca, preprodavača i trgovačkih lanaca. Činjenica je kako je Vlada čvrsto ne stoji iza ili ispred svojih poljodjelaca pa tako i voćara, jer ne daje prvenstvo nama, nego uvoznicima uistinu svega i svačega, jasan je Mladen Dobranić, po mnogo čemu vodeći međimurski i hrvatski voćar.

Sada su kontinentalci svjesni toga i premda nerado na istu melodiju pjevaju o jabuci jer hrvatska politika u minulih 15-tak godina u strani svijet otjerala je tisuće i tisuće ljudi, od kojih mnogi sada diljem Europe beru voće i povrće za znatno više novca, od 18-20 kuna na sat kao što je to sada u Međimurju, a još manje u ostatku Hrvatske.

– Istina je, problem je što teško nalazimo ili dobivamo berače jer ljudi jednostavno nema. Plaćamo koliko i kako najbolje možemo i znamo, ali teško je, jedva uspijevamo pobrati onoliko koliko smo predvidjeli. Vjerujem kako će nas vrijeme poslužiti te da ćemo uspjeti sve pobrati, kaže Anđelko Tomšić, voditelj proizvodnje u voćnjaku Agromeđimurja u Nedelišću.

Slično ili identično je i kod drugih voćara, koji berače traže po svuda, čak do Virovitice. Ima primjera gdje od 10 berača njih 8 su Romi, kojima je ovo ipak konkretan novac, okrijepe se jabukama i blizu su voćnjaka te ne troše na prijevoz.

Svakog tjedna berači odlaze u susjedne zemlje gdje za sat berbe dobivaju i do 10 eura i to na ruke na kraju dana. A rade manje i u boljim okolnostima nego u Hrvatskoj te se s pravom postavlja pitanje zašto je to tako.

Cijeli tekst možete pročitati na: emedjimurje.rtl.hr.